Samo 2 stvari trebalo bi staviti u kovčeg pokojnika: Bez ovoga se ne ide na "onaj svijet"

U Srbiji postoje brojni narodni običaji vezani za sahranu i predmete koji se stavljaju u kovčeg pokojnika. Ipak, Srpska pravoslavna crkva kroz liturgijsku knjigu Trebnik jasno propisuje šta ima duhovno značenje tokom pravoslavnog pogreba.

U mnogim krajevima, kada neko premine, porodica i rodbina u kovčeg često polažu razne predmete za koje vjeruju da imaju simbolično značenje ili predstavljaju posljednji znak pažnje prema pokojniku. Tako se nerijetko stavljaju lične stvari koje je preminuli volio – sat, maramica, fotografija, krst, brojanica ili komad odjeće. U pojedinim sredinama u kovčeg se stavljaju i novac, komad hljeba ili rakija, što potiče iz starijih narodnih vjerovanja.

U nekim porodicama uz pokojnika se polažu i sitnice poput male torbice s ličnim predmetima, cigareta ili omiljene knjige. Ovakvi običaji dio su narodnog nasljeđa i razlikuju se od kraja do kraja, pa svaka porodica često ima svoj način na koji ispraća voljenu osobu.

Šta propisuje Trebnik
Pravoslavna crkvena praksa, međutim, jasno određuje koje predmete treba položiti u kovčeg. O tome govori Trebnik – liturgijska knjiga koja sadrži pravila za opijelo i sahranu vjernika.

Prema tom poretku, predmeti koji se stavljaju uz pokojnika imaju isključivo duhovno i simbolično značenje. U ruke monaha i mirjana stavlja se ikona Hrista Spasitelja kao znak da su Njemu predali svoju dušu. Prije polaganja tijela u kovčeg, i tijelo i kovčeg – spolja i iznutra – poškrope se svetom vodom.

Na čelo pokojnika stavlja se vjenčić s prikazom Isus Hrist, Bogorodica i Sveti Jovan Preteča, uz tekst „Trisvete pjesme“.

Vjenčić simbolizuje da je preminuli „vojnik Hristov“ koji je časno završio svoj životni put. Tijelo pokojnika se potom prekriva svetim pokrovom, što označava da se vjernik, osvećen Svetim tajnama, nalazi pod zaštitom Hrista.