Akademik Mirko Pejanović o martu '92. godine: Činilo se da nema svjetla, a BiH evo ide ka EU i NATO
U vremenu potpune disolucije bivše Jugoslavije, kada su Slovenija i Hrvatska već bile nezavisne države, sudbina BiH bila je upitna – ili će postati suverena zemlja, ili će nestati, kako su joj predskazivali tvorci tzv. Republike srpskog naroda u BiH.
Ovo je, u razgovoru za “Avaz”, izjavio nekadašnji član Predsjedništva RBiH i potpredsjednik Akademije nauka i umjetnosti BiH, Mirko Pejanović. Zbog toga 1. mart smatra izuzetno važnim datumom u historiji BiH.
Svijest građana
- Bh. parlament je prolazio teške dane u raspravi kako pronaći rješenje za dalji državno-pravni razvoj RBiH i u istoriji je ostalo da je SDS odbijala svaku ideju nezavisnosti. U tom odbijanju je izrečena i prijetnja Radovana Karadžića da BiH neće preživjeti, a da će bošnjački narod nestati. Priprema za vojnu agresiju na BiH i za opsadu Sarajeva već je bila dovršena – podsjeća Pejanović.
Ipak, Skupština RBiH je u januaru 1992. donijela odluku o raspisivanju referenduma o nezavisnosti, na kojem su građani pokazali i spremnost, i svijest, oslanjajući se na antifašističku tradiciju BiH, da sami odluče o svojoj sudbini, kaže Pejanović. Početak agresije, opsade i razaranja bh. gradova, etničko čišćenje, koncentracioni logori i genocid, poznati je slijed historijskih okolnosti, sve do Dejtona i potpisivanja sporazuma o miru.
Duže od tri decenije BiH živi u novom uređenju, ali u miru za koji Pejanović vjeruje da će biti trajno učvršćen integracijama u EU i NATO.
Istorijski preokret
- Referendum je značio istorijski preokret za opstojnost BiH. BiH je postala neovisna i suverena država i članica UN-a. To je nešto najviše u demokratskom razvoju svake države. Mnogi postavljaju pitanje je li ta suverenost značajna i je li okrnjena ovim političkim neslogama. Naravno da ima mnogo zastoja, posebno onih koji dolaze iz RS kroz blokadu institucija BiH, ali to je prolazno – ističe Pejanović.
Aktuelno stanje, zbog kojeg građani nerijetko tvrde da se nisu borili za ovakvu BiH i da smo danas daleko od referendumske države “Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda”, Pejanović komentira kao manifestaciju političkog života u današnjoj BiH, ali tvrdi da se niko od njih ne bi odrekao prava na svoju državu i da, posredstvom nje, bude građanin Evrope.
Utemeljeni optimizam
Iako aktuelni događaji često ne daju povod, Pejanović je vječni optimista, koji čvrsto vjeruje u nastavak euroatlantskih integracija naše zemlje. Uz međunarodnu podršku, naglašava, takav put je nezaustavljiv.
- Na čemu zasnivam optimizam? Počinjem od onog kad sam ušao u Ratno predsjedništvo, da branimo integritet i suverenitet države i da dođemo do mirnog rješenja. Tome sam dao svoje najbolje godine. Negdje u septembru 1992. u dva sata iza ponoći sišao sam pred Predsjedništvo, dok je Sarajevo bilo pod granatama, maglom i hladnoćom, bez vode i struje. Čekao sam transportere da idemo na pregovore u Ženevu. Činilo se da nigdje nema svjetla na vidiku. Naravno, bilo je malo razgovora sa samim sobom i rekao sam da se za mir i život vrijedi boriti. Život u miru posebno. Svi smo tako razmišljali. Moj optimizam je zasnovan i na ličnom iskustvu, ali i na istraživanju raspoloženja građana. Više od 70 posto njih još želi da njihova zemlja postane članica EU. Koliko je naših ljudi potražilo egzistenciju negdje u svijetu? Nije otišlo ni na Bliski istok, ni u Tursku, ni Rusiju, već u EU – ističe akademik Mirko Pejanović.