Putin se suočava sa najtežim izazovom od početka rata!: Svi čekaju da vide kako će se isčupati

Ratni bum je stao: Ruska ekonomija posustaje, a Putin se suočava sa najtežim izazovom od početka rata

Kada su zapadni lideri 2022. godine uveli sankcije Rusiji nakon invazije na Ukrajinu, nastupali su sa velikim samopouzdanjem. Tadašnji američki predsjednik Joe Biden izjavio je da je „ruska ekonomija na putu da se prepolovi“ i da će Rusija uskoro ispasti iz kruga 20 najvećih svjetskih privreda.

Međutim, takva predviđanja pokazala su se netačnim. Nakon početnog šoka izazvanog sankcijama, Rusija je naglo povećala vojnu potrošnju, što je privremeno podstaklo snažan, ali vještački ekonomski rast. Umjesto pada, zemlja je do 2025. postala deveta najveća ekonomija svijeta, prestigavši Kanadu i Brazil, te se našla odmah iza Italije, Francuske i Velike Britanije.

Ipak, početkom 2026. sve su vidljiviji znakovi da se taj rast zaustavlja. Prema analizi lista The Guardian, ruska ekonomija ulazi u fazu stagnacije – bez dramatičnog kolapsa koji je Zapad predviđao, ali i bez prostora za daljnji napredak. Kremlj se sada suočava s najkrhkijom ekonomskom situacijom od početka rata.

Cijena ratne ekonomije

Privredni rast gotovo je stao zbog pada cijena nafte – ključnog izvora prihoda – te zbog dugoročnih demografskih problema koje je ratna potrošnja do sada prikrivala. Da bi pokrila budžetske rupe, ruska vlada posegnula je za povećanjem poreza, dok je javna potrošnja preusmjerena isključivo na vojsku, na račun obrazovanja, zdravstva i socijalne zaštite.

Udio vojne potrošnje u federalnom budžetu porastao je za 17 procentnih poena između 2021. i 2025. godine. Istovremeno, sredstva za socijalna davanja i penzije smanjena su za deset poena, a ulaganja u infrastrukturu i podršku privredi prepolovljena. Cijenu tog modela sada plaćaju obični građani kroz niže standarde i rast cijena.

Smanjeni prihodi od energije

Ruski budžet dodatno pogađa pad prihoda od nafte i gasa. Dok su 2022. fosilna goriva činila oko 40% budžeta, taj udio je u 2025. pao na oko 25%. Cijena ruske nafte tipa Ural pala je s oko 90 dolara po barelu na približno 50 dolara krajem 2025, zbog globalnog viška ponude i trajnih posljedica sankcija.

Iako su Kina, Indija i djelimično Turska povećale kupovinu ruske energije nakon prekida isporuka Evropi, ukupna trgovina i dalje je znatno ispod nivoa prije rata. Indija je čak posljednjih mjeseci smanjila uvoz, pod pritiskom moguće trgovinske politike administracije Donalda Trumpa.

Demografski i fiskalni problemi

Broj stanovnika Rusije opada od 2019., a rat, emigracija i nizak natalitet dodatno pogoršavaju stanje. Stopa nezaposlenosti od samo 2% zapravo prikriva ozbiljan manjak radne snage, ne ekonomsko zdravlje.

Da bi održala budžet, vlada je povećala poreze: porez na dobit porastao je sa 20% na 25%, uvedene su više stope poreza na dohodak, a PDV je početkom 2026. povećan sa 20% na 22%, što je sada više nego u SAD-u, Velikoj Britaniji, Francuskoj i Njemačkoj. Sve to dodatno smanjuje kupovnu moć građana, dok inflacija ostaje uporno visoka.

Ograničen prostor za manevar

Uprkos teškoćama, Kremlj još uvijek ima dovoljno fiskalnog prostora da finansira rat tokom 2026, pa čak i 2027. godine. Javni dug je nizak, a vlast može povećavati poreze, prodavati državnu imovinu i posezati za monetarnim finansiranjem. No, pitanje je koliko dugo će takav sistem opstati bez dubljih posljedica.

Politička cijena stagnacije

Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da se početni ratni optimizam gubi. Sve više građana smatra da se ekonomski uslovi pogoršavaju, a ratna euforija zamjenjuje se brigom i umorom. To stvara prostor za rast nezadovoljstva, iako ozbiljni protesti još nisu izvjesni.

U takvom kontekstu, odluka Moskve da prihvati nove mirovne pregovore s Ukrajinom – uz posredovanje SAD-a u Abu Dabiju – dobija dodatnu težinu. Za Kijev i njegove saveznike, zaključuje The Guardian, postaje sve očitije: ruska ratna ekonomija je iscrpljena i ne može trajati zauvijek.