ŠTA SE IZA BRDA VALJA: Kako je obnova Gaze postala novo oružje "tihog raseljavanja"
Dok međunarodni politički i poslovni lideri raspravljaju o vizijama obnove Gaze, stvarnost na terenu ostaje obilježena razaranjem, neizvjesnošću i sporim humanitarnim oporavkom. Stručnjaci upozoravaju da kontrola nad obnovom palestinske teritorije postaje ključni politički instrument u postratnom poretku, piše Al Jazeera.
Na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu prošlog mjeseca, Jared Kushner, biznismen i zet američkog predsjednika Donalda Trumpa, predstavio je ideju "Nove Gaze" - modernog urbanog centra s turističkim zonama i logističkim koridorima koji bi povezali demilitarizovanu teritoriju s globalnim tržištem.
Međutim, više od 3.000 kilometara dalje, Gaza je i dalje zatrpana ruševinama. Prema procjenama, na tom području nalazi se oko 61 milion tona otpada nastalog nakon višegodišnjih izraelskih bombardovanja.
Iako je u oktobru postignuto krhko primirje između Izraela i Hamasa, nasilje nije potpuno prestalo, dok ostaje neizvjesno hoće li ključni građevinski materijali poput cementa i čelika biti dopušteni za ulazak u Gazu.
Palestinski pravni i politički analitičar Hassan Jabareen tvrdi da je kontrola nad obnovom postala strateško sredstvo političkog pritiska. Prema njegovom mišljenju, Izrael nastoji preći sa direktne vojne kontrole na model upravljanja kroz kontrolu protoka resursa.
"Ko kontroliše dovod osnovnih materijala, kontroliše i političku i sigurnosnu strukturu Gaze", smatra Jabareen. On tvrdi da se obnova koristi kao sredstvo političkog uslovljavanja, uključujući sigurnosne zahtjeve, utjecaj na lokalno upravljanje i oblikovanje svakodnevnog života stanovništva.
Istovremeno, Gaza ostaje suočena s ogromnim logističkim izazovima. Izvještaj Razvojnog programa Ujedinjenih nacija procjenjuje da bi uklanjanje ruševina moglo trajati sedam godina čak i u idealnim uslovima, dok bi potpuna obnova mogla trajati i decenijama.
Palestinski urbanisti i akademici predlažu alternativne pristupe. Jedan od prijedloga, poznat kao "Feniks plan", predviđa recikliranje građevinskog otpada i obnovu infrastrukture kroz lokalno vođene projekte. Stručnjaci naglašavaju da uspješna obnova mora uključivati lokalno stanovništvo i njihove potrebe.
Ipak, realizaciju takvih planova otežavaju izraelska ograničenja na uvoz materijala koji se smatraju robom "dvostruke namjene". Ta lista, koja je ranije obuhvatala čelik i određene hemikalije, proširena je na brojne medicinske i tehničke proizvode.
Prema kritičarima, ova ograničenja dovode do dugotrajnih administrativnih procedura koje usporavaju obnovu i povećavaju zavisnost lokalnih vlasti od međunarodne pomoći.
Istovremeno, političke inicijative poput plana "Odbora za mir u gazi", koji zagovara ekonomski razvoj kroz velike investicije i izgradnju novih urbanih zona, izazivaju podijeljene reakcije. Dok zagovornici smatraju da bi takvi projekti mogli potaknuti ekonomski oporavak, kritičari upozoravaju da bi mogli potisnuti pitanja političkog statusa i nacionalnih prava Palestinaca.
Neki analitičari upozoravaju da dugotrajno čekanje na obnovu može imati ozbiljne društvene posljedice. Produžena neizvjesnost i život u privremenim uslovima mogli bi potaknuti migracije stanovništva, što bi dugoročno promijenilo demografsku i političku strukturu teritorije.
Kako međunarodni akteri raspravljaju o budućnosti Gaze, ključno pitanje ostaje da li će obnova postati sredstvo stabilizacije ili dodatni izvor političkog pritiska i geopolitičkog nadmetanja u regiji, piše Al Jazeera.