Nešto se sprema, a posljedice mogu biti GLOBALNE! Velike sile raspoređuju vojsku!
Arktik, decenijama posmatran kao udaljeni i relativno stabilni dio planete, posljednjih godina postaje jedno od ključnih sigurnosnih žarišta savremenog svijeta. Ubrzano topljenje leda, otvaranje novih pomorskih ruta i lakši pristup energetskim i mineralnim resursima doveli su do toga da države s teritorijama u arktičkom pojasu značajno pojačavaju vojno prisustvo i izdvajanja za odbranu.
Prema analizi britanskog Independenta, osam država ima teritorijalno prisustvo u arktičkom regionu: Rusija, Sjedinjene Američke Države, Kanada, Danska, Norveška, Švedska, Finska i Island. Sve one, svaka na svoj način, prilagođavaju vojne strategije novoj realnosti sjevera.
Posebnu pažnju izazvale su izjave američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je više puta tvrdio da je Grenland od ključne važnosti za sigurnost Sjedinjenih Američkih Država, pa čak i da bi njegova kupovina bila „jedino trajno rješenje“. I Danska i vlasti Grenlanda, koji ima široku autonomiju, takve stavove odlučno odbacuju, naglašavajući da se sigurnosna pitanja već regulišu postojećim odbrambenim sporazumima.
Rusija – arktički stub nuklearne strategije
Rusija kontroliše približno polovinu ukupne kopnene mase Arktika. Od sredine prve decenije ovog stoljeća Moskva je obnovila i modernizovala desetine vojnih baza iz sovjetskog perioda, kako na arktičkom kopnu, tako i na ostrvima duž sjeverne obale.
Na arhipelagu Nova Zemlja održava se visok stepen vojne pripravnosti. Iako Rusija od 1990. godine nije izvela nuklearnu probu s eksplozijom, prošle jeseni s tog područja testirano je lansiranje krstareće rakete na nuklearni pogon. Taj region i dalje ima posebno mjesto u ruskoj nuklearnoj doktrini.
Poluostrvo Kola smatra se jednim od najvažnijih vojnih područja Rusije. Na tom prostoru nalazi se većina ruskih strateških snaga namijenjenih za uzvratni, takozvani drugi nuklearni udar. Tu je stacionirana i Sjeverna flota, s bazom u Severomorsku, koja raspolaže sa šest ruskih nuklearnih podmornica. Jedini izlaz te flote prema Sjevernom Atlantiku vodi kroz Barencovo more, što toj pomorskoj ruti daje izuzetan strateški značaj.
Sjedinjene Države i Kanada – zajednička odbrana sjevera
Sjedinjene Američke Države i Kanada još od 1957. godine zajednički štite sjevernoamerički prostor kroz sistem zračne i raketne odbrane. Taj mehanizam danas prolazi kroz temeljitu modernizaciju.
Kanada ulaže u nove radarske sisteme za nadzor arktičkih i polarnih pravaca, dok Washington sve otvorenije govori o potrebi razvoja novog raketnog štita, u kojem Grenland ima centralno mjesto. Američka vojska na sjeveru Grenlanda upravlja svemirskom bazom Pitufik, dok je glavnina američkih arktičkih snaga raspoređena u više baza na Aljasci.
Kanada ima pet vojnih objekata u arktičkom pojasu. Među njima se izdvaja Alert, obavještajna stanica na ostrvu Elsmir, koja važi za najsevernije stalno naseljeno mjesto na svijetu. Južnije od Arktičkog kruga nalazi se baza u Jelounajfu, koja ima zrakoplovnu i izviđačku ulogu.
Danska i Grenland – simbolično prisustvo, ogroman prostor
Danska Zajednička arktička komanda ima sjedište u glavnom gradu Grenlanda, Nuku, i broji oko 150 vojnih i civilnih zaposlenih. Prisutna je i na aerodromu Kangerlusak, kao i u nekoliko manjih vojnih stanica u istočnom i sjeveroistočnom dijelu ostrva.
Posebno mjesto ima patrola Sirius, specijalna jedinica koja pomoću zaprega sa psima obavlja dugotrajne izviđačke zadatke u ekstremnim klimatskim uslovima.
Ta jedinica ima snažan simbolički značaj u potvrđivanju danskog suvereniteta nad ogromnim i rijetko naseljenim prostorima Grenlanda.
Nordijske zemlje i sjever NATO-a
Švedska i Finska, koje su se u međuvremenu pridružile NATO savezu, ubrzano integrišu svoje oružane snage u zajednički sistem odbrane. Švedska raspolaže zračnom bazom u Lulei i kopnenim jedinicama u Bodenu, dok Finska ima zračnu bazu u Rovaniemiju i brigade raspoređene u Laponiji.
Norveška ima posebno važnu ulogu u nadzoru sjevernog Atlantika i Arktika. Većina njenih vojnih objekata nalazi se iznad Arktičkog kruga, uključujući zračne baze za borbene avione, mornaričke luke i centre za prihvat savezničkih snaga u slučaju krize. Na arktičkom arhipelagu Svalbardu, u skladu s međunarodnim sporazumima, nema vojnih instalacija.
Island – bez vojske, ali strateški oslonac
Island nema vlastite oružane snage, već se oslanja na obalsku stražu i savezničku zaštitu. Ipak, zbog svog položaja u sjevernom Atlantiku, zemlja ima značajnu stratešku ulogu. Na aerodromu Keflavik povremeno se raspoređuju saveznički izviđački i borbeni avioni, koji nadziru zračni prostor i pomorske pravce u regionu.
Militarizacija Arktika više nije hipotetička mogućnost, već proces koji je u punom zamahu. Region koji se otvara usljed klimatskih promjena postaje nova linija razdvajanja velikih sila, a Grenland, sjeverne pomorske rute i nuklearna infrastruktura nalaze se u samom središtu savremene geopolitičke računice.