Ahatović ušutkao Prkačina: Nenaoružana Armija RBiH vam je poklanjala teritorije
Ante Prkačin, zastupnik u Hrvatskom saboru i nekadašnji general HOS-a, je u nedavnoj izjavi kazao kako bi Bošnjaci sada prošli tri puta gore nego u proteklom ratu. Ovakve izjave su još jedan pokazatelj da nisu prestale pretenzije Hrvatske na BiH i na uništenje većinskog naroda koji u njoj živi, Bošnjaka.
Na ovakve prijetnje Bošnjacima reagirao je i Nedžad Ahatović, vojno-politički analitičar, koji je kazao kako ovakve izjave dolaze od nekoga kome je Armija RBiH, praktično nenaoružana, poklanjala tek oslobođene teritorije poput Kupresa.
Najbolji primjer je oslobođenje Kupresa 1994. godine, čine je Armija BiH vratila ponos hrvatskom narodu i vojničku čast HVOu koji je do tada bio pomoćna milicija tzv. VRS.
General Alagić počinje borbena dejstva prema Kupresu, u jutarnjim satima 19. oktobra 1994. godine. Za veoma kratko vrijeme pripadnici 307. i 370. slavne brigade u potpunosti izvršavaju postavljeni zadatak. Udarom sa leđa i bokova ovladano je objektima Jarčišće i Biljeg, te su razbijene snage Vojske Republike Srpske na objektima Risovac i Hadrovica. Jedinice 370. brigade ovladale su objektima Srebrno brdo, Mala Vrljevača i Mala Luka. Narednog dana sa dijelovima 308. brigade, ovladavaju Osmanaginom kosom. Uporedo su tekle i akcije 305. brigade čija su dejstva uslijedila na pravcu Biljeg – Debela kosa – Koprivnica (poznatija kao stara Titova vila). Drugog dana vidljivost je bila ispod 30 metara, uz jaku kišu, što su pripadnici 7. korpusa iskoristili da ovladaju objektom poznatim kao nova Titova vila na Koprivnici. Tada su u operaciju uvedene i jedinice 27. 37. i 17. viteške krajiške brigade, koje kreću direktno na Kupres. Ovakvo stanje natjeralo je komandu 1. krajiškog korpusa VRS da jedinice vojne policije, 11. lahke pješadijske brigade i dio specijalnih jedinica “Panteri” i “Mauzerova garda” usmjere prema snagama 7. korpusa ARBiH, tačnije postavljene su direktno u odbranu Kupresa. Time je oslabila linija prema Hrvatskom vijeću odbrane, naročito prema reonu Gornjeg i Donjeg Malovana, Rilica i Ravnog. Ipak, ni takvo stanje nije pomoglo VRS pa su snage 7. korpusa ovladale objektima Demirovac, tt – 1765, Mali Stožer, tt – 1624 i krenule su u prodor prema Kupreškim vratima i Vrani, najvišem vrhu planine Stožer.
Ahatović podsjeća kako se HVO 13. dana borbi uključio u borbu za Kupres kada započinje akcija „Cincar“. Dodaje da su linije odbrane prema VRS dodatno oslabile te da HVO munjevito prodire na pravcu Ravašnjice – Ravno i iz pravca Rilića.
Narednog dana pripadnici 7. korpusa izbijaju na Stožer, Kupreška vrata i Malu Plazenicu. Odlučujućim udarom oslobođeni su i objekti Veliki i Mali slver, Crni vrh, Runjevica. Sa tih pravaca vršen je ogroman pritisak na Velika Vrata. Dana, 3. novembra zaposjedanjem najdominantnijih kota, operacija oslobođenja Kupresa doživljava svoj vrhunac. Iako su snage 7. korpusa, nakon niza uspjeha, mogle ući u sam grad Kupres koji je bio pust od pripadnika VRS, to je prepušteno snagama HVO, koje nakon dva sata ulaze u Kupres.
Okončanjem ove operacije, kaže Ahatović, razbijene su snage 1. i 2. krajiškog korpusa VRS na ovom pravcu. Zaključuje da je ova operacija ujedno bila prva zajednička, iako potpuno odvojeno vođena, akcija snaga ARBiH i HVO, nakon krvavog rata koji je okončan u proljeće 1994. godine.
Oslobođeno je 530 km2 teritorije (400 od strane HVO i 130 od strane ARBiH). U akciji je učestvovalo oko 5 600 pripadnika ARBiH. Poginuo je 41 pripadnika ARBiH dok ih je 162 ranjeno. HVO je imao 4 poginula i 15 ranjenih boraca.