Pred nama su tri velika praznika u nizu: Šta treba da uradite tokom vikenda da se ostvare želje?

Predstoje nam tri velika praznika u nizu. Vjeruje se da ove stvari treba da uradite kako bi vam se ispunile najveće želje.

Krstovdan, Bogojavljenje i Sveti Jovan Krstitelj, tri velika praznika nižu se jedan za drugim. Svaki ima svoja vjerovanja i običaje, a svi su u vezi s krštenjem Isusa Hrista.

Krstovdan

Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici 18. januara slave Krstovdan, kao uspomenu na prve hrišćane koji su primili vjeru na samom početku hrišćanske propovijedi.

Praznik se vezuje za Bogojavljenje i krštenje Isusa Hristosa, kao i za dan posvećen Svetom Jovanu Krstitelju, koji ga je krstio u rijeci Jordan.

Krstovdan, kao prvi od tri velika praznika, slavi se uvijek uoči Bogojavljenja i spada u nepokretne praznike. U kalendaru nije obilježen crvenim slovom. Za razliku od Krstovdana koji se slavi 27. septembra, kao uspomena na pronalaženje Časnog krsta na kojem je Gospod razapet. Ovog dana u hramovima se obavlja i čin vodoosvećenja, piše na sajtu Srpske pravoslavne crkve.

Običaj nalaže strogi post kako bi se tijelo i duša pripremili za ispijanje bogojavljenske vodice.

Pored odlaska u crkvu, molitve i paljenja svijeće za zdravlje svih ukućana, ovog dana je veoma važno da imate pozitivne misli.

Bogojavljenje

Bogojavljenje je jedan od najvećih hrišćanskih praznika i obilježava se 19. januara. Prema hrišćanskoj tradiciji, Isus Hrist je, kada je napunio 30 godina, došao na rijeku Jordan kako bi ga krstio Sveti Jovan. Predanje kaže da se u bogojavljenskoj noći otvorilo nebo i da je Sveti Duh sišao u obliku goluba na Isusa Hrista.

U narodu se praznikom Bogojavljenja završavaju nekršteni dani. Ovaj praznik zove se i Vodice ili Vodokršće – ta imena potiču od bogojavljenske vodice koja se tog dana u crkvi osveštava i dijeli narodu, jer se vjeruje da ima čudotvornu moć.

Najljepši običaji za Bogojavljenje

Oko Bogojavljenja razvili su se neki od najljepših narodnih običaja koje treba ispoštovati, kako na sam taj dan, tako i u noći koja mu prethodi. Na bogojavljensko veče, kaže predanje, otvaraju se nebesa. Treba jasno zamisliti želju, pa u ponoć pogledati u nebo i poželjeti da se ona ostvari.

Poznat je običaj i da neudate djevojke stave ogledalce pod jastuk na Krstovdan, 18. januara navečer. Vjeruje se da će uoči Bogojavljenja sanjati muškarca za kojeg će se udati. Za Bogojavljenje se u rijeku baca Časni krst, koji bi trebalo da bude napravljen od zaleđene prošlogodišnje bogojavljenske vodice. Onome ko prvi dopliva do njega, donosi sreću tokom cijele godine.

Brojni vjernici na Bogojavljenje idu u crkvu po vodicu kojom će se ukućani poslije umiti uz molitve. Tom vodom se prska i kuća radi osvećenja i zaštite od demona i ostalih nečistih sila, a pije se tokom cijele godine radi iscjeljenja i zaštite od svih bolesti.

Na dan Bogojavljenja ne treba ništa u kući raditi, niti prati veš. Tkanje obavezno izostaviti. Nikako ne treba imati zle misli, željeti ili činiti drugome zlo. Na ovaj dan nije obavezno postiti.

Vjeruje se i da od vremenskih prilika na Bogojavljenje zavisi kakvo nas vrijeme očekuje. Ako na Bogojavljenje bude jak mraz ili padne snijeg, godina će biti rodna, a ako bude vedro, godina će biti sušna. Treba izaći na neku vjetrometinu i puštati pomalo pepela iz ruku. Tako se određuje koji je vjetar „pobijedio“ na Krstovdan. Ako duva istočni vjetar, godina će biti sušna, ako duva jugo, bit će kišna, ako duva zapadnjak, bit će rodna, ali i olujna, a ako je prevladao sjeverac, bit će hladna.

Sveti Jovan Krstitelj

Sveti Jovan Krstitelj, koji je po vjerskom učenju najavljivao Hristov dolazak i krstio Božijeg sina, slavi se 20. januara. Sveti Jovan je u rijeci Jordanu krštavao svakoga ko se pokajao, živio je jednostavno i asketski, a ubijen je za vrijeme kralja Judeje Iroda, koji je naredio da se proroku odsiječe glava.

U narodu postoji običaj da se ljudi na Jovanjdan bratime i kume, jer se Jovan smatra uzorom karaktera i poštenja.

Naši preci su odvajkada vjerovali da se baš na dan Svetog Jovana dešavaju razna čuda uz pomoć ovog svetitelja. Odatle potiče mnoštvo narodnih običaja vezanih upravo za ovaj dan.

Na Svetog Jovana vjernici ne treba da u ruke uzimaju nož, u znak sjećanja na Jovanovo stradanje. Djeci se na ovaj dan ne daje ništa što je crvene boje, čak ni jabuka – ne jede se i ne pije ništa što je crveno, jer boja simbolizira nevino prolivenu svetiteljevu krv.

Narodni običaji kažu da žene nikako ne treba da diraju pletivo, makaze niti igle „da im miševi ne bi grizli veš“. S druge strane, to je idealan dan za polazak na put, ukoliko ste ga planirali, jer ćete imati zaštitu ovog sveca.

Sveti Jovan se smatra zaštitnikom pjevača, muzičara, krojača, kožara, krznara, vunara, remenara, gostioničara, nožara, brusača, zatvorenika, osuđenih na smrt, uzgajivača ptica, oboljelih od epilepsije, krštenika, Malte, Jordana i velikog broja gradova širom svijeta.