Evropski generali upozoravaju građane: Pripremite se za rat

Dok zemlje na istoku i sjeveru kontinenta uvode obavezne vojne rokove i dijele priručnike za preživljavanje, u zapadnim prijestonicama prijetnja sukoba s Rusijom i dalje djeluje kao daleka fikcija.

"Moramo prihvatiti da ćemo gubiti našu djecu." Za građane Francuske, ova izjava generala Fabiena Mandona, načelnika oružanih snaga, izrečena u novembru, odjeknula je poput groma. Mogućnost sukoba s Rusijom do 2030. godine, rekao je, znači da svi – ne samo vojska – moraju biti spremni; Francuska će biti ranjiva ako ne bude spremna na patnju. Ipak, njegove riječi dočekane su s ogorčenjem i nevjericom.

Zapadna Evropa se bori da shvati da živi "u prostoru između mira i rata", kako je to 15. decembra opisao Blaise Metreweli, šef britanske obavještajne službe. Za zemlje blizu Rusije – posebno Baltik, Poljsku i nordijske zemlje – koncept "ratne spremnosti" dobro je poznat. Ali u prijestonicama poput Pariza, koji je bliži Alžiru nego Kijevu, prijetnja se čini dalekom: nečim što se gleda samo na ekranima.

Alarm među sigurnosnim zvaničnicima

Otuda i uzbuna među šefovima sigurnosti. Dana 11. decembra, Mark Rutte, generalni sekretar NATO-a, mračno je izjavio da se "moramo pripremiti za razmjere rata kakve su doživjeli naši djedovi ili pradjedovi". Nekoliko dana kasnije, maršal zrakoplovstva Sir Richard Knighton, načelnik britanskih oružanih snaga, rekao je da se sigurnost "ne može prepustiti samo vojsci".

Takva upozorenja neki opozicioni političari odbacuju kao taktiku zastrašivanja. Fabien Roussel, lider Komunističke partije Francuske, nazvao je govor generala Mandona "nepodnošljivim ratnim huškanjem". Ipak, evropske vlade počinju reagovati na dva načina: ponovnim uvođenjem nekog oblika vojnog roka i pripremanjem civila za sukob.

Povratak regrutacije

U decembru je njemačka vlada dogovorila novi model regrutacije. Od 2026. godine svi 18-godišnjaci će dobijati upitnik kojim se procjenjuje njihova spremnost za služenje. Od 2027. godine, 18-godišnji muškarci prolazit će medicinski pregled. Time će se stvoriti baza podataka o onima koji bi mogli biti mobilisani, što je dio koncepta koji ministar odbrane Boris Pistorius naziva Kriegstüchtigkeit – "ratna spremnost".

Mjesec ranije, francuski predsjednik Emmanuel Macron najavio je deset mjeseci plaćenog, dobrovoljnog vojnog roka za osobe od 18 do 25 godina, počevši od 2026. godine (obavezni vojni rok ukinut je 1997). Donald Tusk, premijer Poljske, razmatra vojnu obuku za sve odrasle muškarce, iako još nema konkretnih prijedloga. Kao i u Njemačkoj i Francuskoj, fokus je na izgradnji rezerve – i slanju poruke protivnicima.

Francuska i Njemačka inspirisane su nordijskim zemljama. Finska i Norveška već decenijama imaju vojnu obavezu. Svi finski muškarci se pozivaju sa 18 godina, a od njih se očekuje da doprinesu kolektivnoj odbrani zemlje. Njemačka svoj novi model temelji na švedskom sistemu. Godine 2018., kao dio strategije "totalne odbrane", švedska vlada ponovo je uvela obaveznu registraciju svih muškaraca i žena sa 18 godina. Vojska zatim regrutuje manji broj njih na 11-mjesečni vojni rok. Većina odbrambenih analitičara smatra da će Njemačkoj u nekom trenutku trebati i obavezno služenje kako bi ispunila ambiciozne ciljeve regrutacije.

Neravnomjeran odgovor Evrope

Reakcija Evrope, međutim, ostaje neujednačena. Italija je suspendovala vojni rok 2005. godine. Ministar odbrane Guido Crosetto planira 2026. godine predstaviti zakon o dobrovoljnim rezervnim snagama kako bi nadomjestio manjak od 30.000–40.000 vojnika, ali detalji su i dalje nejasni. U Španiji je vlada povećala izdvajanja za odbranu, ali planira tek skromno povećanje ljudstva – za oko 7.000 do 2029. godine – i ne razmatra regrutaciju. Čak ni Velika Britanija, iako ima ambiciozne planove za modernizaciju oružanih snaga, ne govori o obaveznom služenju; umjesto toga pokreće program "gap year" (godinu pauze) za mlađe od 25 godina.

Priručnici za preživljavanje i "totalna odbrana"

Kada je riječ o civilnoj spremnosti za rat, jaz između nordijskih i baltičkih zemalja te Poljske, s jedne strane, i zapadnih zemalja, s druge, još je izraženiji.

Švedska svake godine održava "sedmicu spremnosti" kako bi podigla svijest građana. Vlada je 2024. godine svakom domaćinstvu poslala brošuru od 32 stranice u kojoj piše:

"Od godine kada napunite 16, do kraja godine kada napunite 70, dio ste švedske totalne odbrane i dužni ste služiti u slučaju rata ili prijetnje ratom."

Vodič objašnjava šta treba imati kod kuće – baterije, svjetiljke, konzerviranu hranu, flaširanu vodu, toaletni papir i drugo – te kako doći do skloništa civilne zaštite. Sličan vodič u Litvaniji navodi šta je potrebno za preživljavanje tri dana, sve do užeta i dvogleda.

Švedska planira povećati ulaganja u civilnu odbranu na 19,4 milijarde kruna (2,1 milijardu dolara) do 2028. godine, u odnosu na 2,7 milijardi iz 2022. godine. "Stavljamo veliki naglasak na pristup cijelog društva", rekao je Carl-Oskar Bohlin, ministar za civilnu odbranu.

Malo zapadnoevropskih zemalja ima išta slično. Nizozemska je u novembru poslala svakom domaćinstvu vodič o pripremi za vanredne situacije, uključujući rat. Francuska priprema građane za terorističke napade, ali ne i za rat kakav opisuje Rutte – "razaranje, masovnu mobilizaciju, milione raseljenih, široko rasprostranjenu patnju". U Španiji i Italiji o ovome se gotovo uopće ne govori.

Strah raste, ali spremnost ne

Anketa provedena u devet evropskih zemalja, objavljena u decembru, pokazala je jasne podjele: 77% Poljaka smatra da postoji "visok rizik" od rata s Rusijom u narednim godinama, dok samo 34% Italijana dijeli taj stav. Ipak, Evropljani su složni u jednom – nisu spremni. U prosjeku, 69% ispitanika izjavilo je da se njihova zemlja ne bi mogla odbraniti od Rusije, uključujući 85% Italijana, 69% Nijemaca, 58% Poljaka i 51% Francuza.