Božić se zapravo slavi tri dana i svaki ima svoje običaje: Jedno nikako ne treba raditi

Pravoslavni vjernici Božić slave puna tri dana, a uz svaki od njih vezana su posebna vjerovanja i običaji koji se njeguju vijekovima.

Prvi dan najradosnijeg hrišćanskog praznika je Božić, drugi je Božji dan, posvećen Presvetoj Bogorodici, dok je treći Stevandan. Prema narodnom običajnom kalendaru, tokom ova tri dana kuća se ne čisti, naročito ne metlom.

Običaji za Božić
Nakon Badnje večeri, u božićno jutro zadržao se običaj da položajnik, prvi gost koji tog dana uđe u kuću, pozdravi domaćine riječima: „Hristos se rodi“. Zatim grančicom badnjaka džara vatru govoreći: „Koliko varnica, toliko zdravlja; koliko varnica, toliko sreće i veselja; koliko varnica, toliko parica.“ Vjeruje se da ove riječi domu donose napredak, zdravlje i blagostanje, prenosi Nova.rs.

Položajnik simbolično predstavlja mudrace koji su, vođeni zvijezdom sa Istoka, došli da se poklone novorođenom Hristu. Smatra se da on donosi sreću u kuću tokom cijele naredne godine, pa se vjeruje da treba da bude zdrav i snažan.

Još prije izlaska sunca na Božić, domaćica mijesi česnicu – posebnu pogaču u koju se stavlja novčić. Onaj ko ga pronađe, prema vjerovanju, biće praćen srećom i blagostanjem tokom cijele godine.

Na Božić domaćin i ukućani oblače najsvečaniju odjeću i odlaze u crkvu na jutrenje i božićnu liturgiju. Nakon službe prima se nafora, a ljudi se međusobno pozdravljaju riječima: „Hristos se rodi!“, uz odgovor: „Vaistinu se rodi!“.

U domu se priprema bogata božićna trpeza, na kojoj se nalazi i božićna pšenica, najčešće posijana na Svetog Nikolu, kao simbol obilja i napretka porodice. Kako navodi Vuk Karadžić u svom Srpskom rječniku, ručak započinje sirom i pečenicom, a u nekim krajevima i varenikom ili rakijom.

Pečenica je najčešće prase, ali može biti i jagnje, dok su siromašnije porodice nekada spremale ćurku. Običaj nalaže da se pečenica priprema dan ili dva prije Božića i jede sve do Malog Božića, odnosno Srpske nove godine.

Prvi dan Božića, prema starom vjerovanju, ne ide se u tuđe kuće. To je dan posvećen crkvi, mirenju i praštanju, pa je bio prilika da se izmire svi koji su bili u svađi. U nekim krajevima vjeruje se i da tog dana treba započeti ponešto od svakog posla, kako bi tokom godine sve išlo od ruke, ali i da se ne valja spavati – da se ne bi bilo lijeno.

Božji dan – dan dobrih djela i pomirenja
Drugi dan Božića, poznat kao Božji ili Srednji dan, u Srpskoj pravoslavnoj crkvi posvećen je Saboru Presvete Bogorodice. U narodu se vezuje za činjenje dobrih djela, solidarnost i pomirenje.

Tog dana obilaze se kumovi, prijatelji i komšije, a gosti se dočekuju širom otvorenih vrata. Prema vjerovanju, nikoga ko se pojavi na kućnom pragu ne treba odbiti, već ugostiti na najbolji mogući način.

U Vojvodini je sačuvan običaj svečanog preganjanja konja, dok se ponegdje i danas održavaju koledarski običaji, kada maskirani mladići obilaze kuće pjevajući pjesme i želeći domaćinima zdravlje i napredak.

Sveti Stefan – treći dan Božića
Trećeg dana Božića slavi se Sveti arhiđakon i prvomučenik Stefan, koga mnoge porodice proslavljaju i kao krsnu slavu.

Nekada se na Stevandan iz kuće iznosila slama unijeta na Badnje veče. Ona se nije bacala, već se nosila u štale, voćnjake, vinograde, pčelinjake ili kokošinjce, kao simbol plodnosti i napretka. U Vojvodini se slama često uklanja još u prvim satima Stevandana, i to u tišini – da se, kako se vjerovalo, ne „čuje“ kako Božić odlazi.

Do Malog Božića, odnosno 14. januara, ljudi se i dalje pozdravljaju božićnim pozdravom.

Šta se radi s badnjakom?
Prema tradiciji, badnjak se nekada nakon Božića ložio na kućnom ognjištu. Danas, kada to često nije moguće, preporučuje se da se badnjak vrati prirodi, odakle je i uzet.

Kako objašnjava teologinja Olivera Stančić, badnjak se nikada ne smije baciti u smeće ili kontejner. Najbolje je ostaviti ga pored nekog rodnog drveta ili u prirodi, gdje simbolično nastavlja krug novog rađanja i plodnosti.

U većini krajeva badnjak se iznosi iz kuće trećeg dana Božića, dok u nekim domaćinstvima ostaje sve do Malog Božića, nakon čega se ili loži ili vraća prirodi, uz poštovanje njegove simbolike i značenja.