LEGENDA O DJEDA MRAZU: Kako je ZAISTA nastala priča o dobrom djedici koji dijeli poklone?

Lik dobrodušnog djedice koji djeci donosi poklone prisutan je u pričama i legendama naroda širom svijeta. Ime i izgled ovog darodavca variraju od kulture do kulture, ali se smatra da su za pojam današnjeg Djeda Mraza najzaslužnija prethrišćanska vjerovanja germanskih i slovenskih naroda. 

Ali, krenimo od početka.

Ko donosi poklone – Djeda Mraz, Sveti Nikola, Božić Bata ili ...?

Može se reći da je Sveti Nikola daleki predak današnjeg Djeda Mraza. Prvi zapisi o ovom svetitelju, episkopu i dobročinitelju porijeklom iz Male Azije, potiču iz 4. vijeka nove ere.

Priča kaže da je za života bio veliki dobročinitelj koji je sve svoje bogatstvo i imanje razdijelio siromašnima, a on sam je, vođen čudesnim glasom, krenuo da u narodu širi vjeru, pravdu i milosrđe.

Već samom svojom pojavom je donosio utjehu, mir i dobru volju među ljude, a skroman kakav je bio, novac nije davao ljudima u ruke, već im je stavljao u džep da bi se iznenadili kada ga nađu. Posebno je bio naklonjen djeci, a iz njegovog života najpoznatija je ostala priča o tri djevojčice koje je Sveti Nikola spasao od prostituisanja tako što im je ubacivao kroz prozor vreću sa zlatnicima.

U germanskoj tradiciji tako je vjekovima postojao običaj da roditelji djeci za dan Svetog Nikole ostavljaju slatkiše govoreći im da im je to poklon od ovog svetitelja. Ovaj običaj prenio se postepeno i na Božić, u vrijeme kada se kiti jelka. 

U 16. vijeku, reformacija Martina Lutera nije promjenila samo hrišćansku religiju nego i lik donositelja poklona. Naime, pošto protestanti ne slave svece, bila im je potrebna nova božićna tradicija, a lik Svetlog Nikole postepeno je zamjenio “Father Christmas” – Božić Bata, koji je tokom sedamnaestog vijeka postao dio britanskog folklora.
 
Sveti Nikola putuje u Ameriku

Naseljavajući prostor Sjeverne Amerike, zapadni doseljenici su preko okeana u “novi svijet” sa sobom ponijeli i svoja vjerovanja i običaje. Sant Niklaus, Saint Niklaus, Sinterklass i ostale varijacije imena Svetog Nikole vremenom su sjedinjene i stvoren je Santa Klaus čije ime je američka štampa prvi put upotrijebila 1773. godine.

Upravo se u tom periodu Sveti Nikola polako „preobrazio“ u Djeda Mraza kakvog danas poznajemo iako su neki nezaobilazni rekviziti – crveno odijelo, krzneni ogrtač, kočije, irvasi i sve što već ide uz savremenog donositelja radosti i poklona, dodavani kasnije.

Jedan od prvih umjetnika koji je definisao moderni izgled Djeda Mraza bio je Tomas Nast, američki karikaturista iz 19. vijeka čija se slika Djeda Mraza 1863. godine pojavila u nedeljniku “Harpers vikli”. Priča da Djeda Mraz živi na Sjevernom polu takođe je Nastovo djelo, a u to vrijeme je “najvoljeniji djedica na svijetu” dobio i krzneni ogrtač. Danas tradicionalna crvena boja njegovog kostima, zamjenila je prvobitnu žuto-zelenu 1868. godine kada su Djeda Mrazu dodate i kočije i irvasi.

A srpski Božić Bata?

Za razliku od zapadnog svijeta koji je Svetog Nikolu zamjenio Djeda Mrazom, pravoslavni narodi, a naročito Srbi, nastavili su da ovog svetitelja proslavljaju kao jednog od najvećih svetaca i potpuno odvojeno od novogodišnjih praznika.

Vjeruje se da je srpski Božić Bata nastao u 19. vijeku. On je, prema predanju, dobroj djeci na Božićno jutro donosio poklone, a iz tog perioda je sve do danas ostala sačuvana božićna pjesmica: “Ide Božić bata, nosi kitu zlata, da pozlati vrata, i oboja poboja, i svu kuću do krova".

Božić Batu bi najčešće igrao najstariji član porodice koji bi se maskirao i u kuću dolazio u rano jutro kucajući i pjevajući i, naravno, donoseći djeci poklone.

U kasnijim godinama, Božić Bata, u Srbiji inicijalno obučen u kožni gunj i šubaru, postepeno je počeo da dobija zapadnjački izgled pod uticajem austrougarske ilustrovane štampe. 

Preko svojih sjevernih susjeda Srbi su upoznali i lik Djeda Mraza. Vremenom, tako su negdje počeli da se pojavljuju i Božić Bata i Djeda Mraz, jedan za Božić, drugi za Novu godinu.

Nakon Drugog svjetskog rata i socijalističke revolucije “suviše hrišćanskog” Božić Batu potpuno zamjenjuje “nadnacionalni, univerzalni” Djeda Mraz koji od tada počinje da “dolazi” isključivo za Novu godinu. Ova praksa održala se i do današnjih dana. 

"Nema Nove godine bez Coca-cola reklame sa Djeda Mrazom"

Presudnu ulogu u stvaranju lika kojeg danas poznaje svako dijete na svijetu odigrala je kompanija Coca-cola tokom ’20-ih i ’30-ih godina prošlog vijeka. Ipak, nije tačna konstatacija da je Djeda Mraza “izmislila Coca-cola”. Ova firma je samo lika koji je već postojao u svjestima kupaca, uzela i promovisala 1931. kroz praznične postere koje je za potrebe marketinške kampanje izradio umjetnik Hudon Sanblom.

Coca-cola nije bila prvi proizvođač bezalkoholnih pića koja je koristila “djedicu sa poklonima” u svojim reklamama – Djeda Mraz je još davne 1915. "prodavao" kiselu vodu za “Vajt rok beveredžes”, a ista kompanija ga je koristila i u reklamama za svoje slatko piće začinjeno đumbirom iz 1923. godine. 

Ipak, tek nakon što mu je u ruku stavljena flaša Coca-cole Djeda Mraz je, zahvaljujući moći ove kompanije, postao najprepoznatljivije lice svijeta zabave, što je ostao sve do današnjih dana.

Izvor: dnevno.rs