Božićno primirje iz Prvog svjetskog rata

Božićno primirje dogodilo se u vrijeme Božića 1914. za vrijeme Prvoga svjetskoga rata kada su vojnici Njemačke i Velike Britanije (Škoti) na zapadnom frontu kratkotrajno prekinuli sukob kako bi se susreli se na "ničijoj zemlji".

Prvi svjetski rat je počeo u avgustu 1914., a pet mjeseci kasnije, 25. decembra 1914. godine, u neposrednoj blizini belgijskoga grada Ypresa u njemačkim rovovima čulo se pjevanje božićnih pjesama. Njemački vojnici izašli su iz rovova i pozvali Škote da im se pridruže. To se i dogodilo, a zatim su vojnici na obje strane počeli razmjenu malih darova.

Škoti su polako odgovorili vlastitim pjesmama, sviranjem tradicionalnih gajdi, pa su počeli polako aplaudirati jedni drugima i tako je to krenulo. Njemački vojnik izašao je sa malom božićnom jelkom i zakoračio u ničiju zemlju. Škoti su bili prestravljeni, no niko ga nije htio upucati unatoč naređenjima.

Nijemci su također odigrali nekoliko fudbalskih utakmica sa Škotima. Bilo je i pokazivanja porodičnih fotografija te zajedničkog ukopa mrtvih. Primirje je trajalo sve dok nadređeni ne bi izdali zapovijed o nastavku neprijateljstava, a tada bi nastupilo opraštanje i povlačenje vojnika u svoje rovove.

Ovo primirje je ovjekovječeno i u pismu jednog škotskog vojnika upućenom njegovoj majci:

"Najdraža majko, vidio sam danas jednu od najneobičnijih stvari …"

Tako započinje pismo škotskog vojnika iz 1914 – pismo koje potvrđuje odigravanje Božićne nogometne utakmice između zaraćenih strana na liniji fronta viđeno kroz oči jednog vojnika.

Božićno primirje se dogodilo prije 100 godina, između Engleske i Njemačke, kada su obje strane položile svoje oružje dvodnevnom predahu od I. svjetskog rata kako bi jedni drugima zaželjeli Sretan Božić, razmjenili poklone – i igrali fudbal.

“Oko 10:00 jutros sam virio preko žičane ograde kad sam vidio Nijemca kako maše rukama, a potom su njih dvojica izašla iz svog rova i krenuli prema našima”, napisao je kapetan A.D. Chater u svom pismu.

“Spremali smo se da zapucamo na njih, kada smo vidjeli da nemaju puške, pa im je jedan od naših ljudi otišao u susret i za nekoliko minuta linija razdvajanja između rovova je vrvila vojnicima i oficirima sa obje strane, koji su se rukovali i jedni drugima poželjeli sretan Božić.”

“I sam sam izašao i rukovao se sa nekoliko njihovih oficira i vojnika,” napisao je kapetan Chater.

“Prema onome što sam vidio većina njih bi se rado opet vratila kući kao uostalom i mi. Cijeli dan smo svirali gajde, a svi su slobodno hodali okolo.”

“Razmjenjivali smo cigarete, autograme i još dosta ljudi je pravilo zajedničke fotografije.”

“Ne znam koliko će ovo potrajati. Mislim da je trebalo da prestati juče, ali se ne čuje nikakva pucnjava duž linije fronta, osim malo zvukova udaljenog granatiranja.”

“U svakom slučaju, očekuje nas još jedno primirje za prvi dan Nove godine, jer i Nijemci žele vidjeti kako su ispale fotografije!”