Trka pacova: Ono što je Rusija upravo otkrila može da izazove treći svjetski rat
Rusija otkrila kolosalne rezerve nafte na Antarktiku: ugrožen međunarodni sporazum?
Nedavna objava Rusije o otkriću ogromnih rezervi nafte ispod antarktičkog morskog dna potresla je geopolitički pejzaž. Prema izvještajima, u Vedelovom moru nalazi se čak 511 milijardi barela nafte, što je gotovo dvostruko više od dokazanih rezervi Saudijske Arabije – vodećeg svjetskog izvoznika crnog zlata.
Ovo otkriće, međutim, dovelo je u pitanje višedecenijske međunarodne sporazume kojima je Antarktik sačuvan kao kontinent mira i naučnih istraživanja. Posebno se problematizira Antarktički sporazum iz 1959. godine, koji eksplicitno zabranjuje vojnu upotrebu i eksploataciju prirodnih resursa.
Sumnje u ruske namjere
Ruski istraživački brodovi do nafte su došli tokom ekspedicija u Vedelovom moru, formalno predstavljenih kao naučne misije. No, u Velikoj Britaniji i drugim zapadnim državama raste zabrinutost da Moskva prikriva ekonomske ambicije iza „naučnog istraživanja“.
Profesor Klaus Dods, stručnjak za geopolitiku s Univerziteta u Londonu, upozorio je u britanskom parlamentu da se prikupljanje podataka može tumačiti kao prospekcija resursa. Podsjetio je i da su ruske akcije usko povezane sa širim geopolitičkim tenzijama, naročito nakon invazije na Ukrajinu 2022. godine.
Iako zvanična Moskva tvrdi da poštuje sporazum, međunarodna sumnja ne jenjava. Stručnjaci ukazuju da priroda istraživanja upućuje na komercijalne, a ne naučne motive.
Povećano prisustvo velikih sila
Antarktik posljednjih godina postaje nova tačka globalne konkurencije. Rusija na kontinentu već ima pet istraživačkih stanica, dok je Kina nedavno otvorila svoju petu bazu. Ove dvije sile u više navrata su se protivile inicijativama Zapada za proširenje zaštićenih morskih zona.
Kako se svjetske rezerve nafte i gasa smanjuju, a energetski pritisci rastu, Antarktik sve više privlači pažnju kao potencijalni izvor resursa.
Pravne i teritorijalne nedoumice
Pravni okvir dodatno komplikuju preklapajuće teritorijalne ambicije. Velika Britanija polaže pravo na britansku antarktičku teritoriju koja obuhvata i Vedelovo more, dok Argentina i Čile takođe tvrde da imaju suverenitet nad tim područjem. Rusija i SAD, s druge strane, ne priznaju nikakve teritorijalne zahtjeve na Antarktiku.
Premda važeći sporazumi onemogućavaju legalnu eksploataciju nafte, problem je što Antarktičkom ugovoru nedostaje mehanizam prisilne primjene. Zemlje se očekuje da same poštuju dogovor, što postaje sve teže u kontekstu globalnih podjela.
Profesor Dods upozorava da je pred međunarodnom zajednicom ključni test: hoće li uspjeti očuvati sporazum ili će Antarktik postati novo žarište strateške konkurencije?