Od koga dijete naslijeđuje boju očiju: Evo kakvu ulogu igra genetika

Boja očiju: Više od estetike – genetika u šarenici

Boja očiju jedna je od najupečatljivijih fizičkih osobina i značajno varira među pojedincima i populacijama. Nijanse se kreću od najčešće smeđe, preko zelene i boje lješnjaka, pa sve do plave, sive, a u rijetkim slučajevima čak i ljubičaste tonove.

Osim estetskog dojma, boja očiju otkriva mnogo o genetici – o složenim procesima nasljeđivanja i međusobnom djelovanju više gena.

Kako se određuje boja očiju?
Genetika boje očiju nije jednostavan proces "od mame ili tate", već rezultat kompleksnih, poligenski uvjetovanih interakcija. Ključnu ulogu imaju geni OCA2 i HERC2, koji se nalaze na 15. hromosomu. Oni određuju koliko melanina (pigmenta) će se nakupiti u šarenici (irisu).

Visoka količina melanina → smeđe oči (najčešće u svijetu)
Umjerena količina melanina → boja lješnjaka ili zelene oči
Niska količina melanina → plave ili sive oči

Osim količine, važnu ulogu imaju i raspodjela te gustoća melanina unutar slojeva irisa. Upravo to uzrokuje suptilne razlike čak i među ljudima koji naizgled imaju istu boju očiju.

Nasljeđivanje: Mitovi i stvarnost
Nekad se vjerovalo da je nasljeđivanje boje očiju jednostavno – smeđa boja je dominantna, plava recesivna. No, savremena genetika je pokazala da je stvar mnogo složenija.

Boju očiju dijete nasljeđuje od oba roditelja, ali kroz kombinaciju više gena. Zbog toga se može dogoditi da dijete ima nijansu koja "ne liči" ni na jednog roditelja, već dolazi iz dublje porodične genetike – od baka, djedova ili još starijih predaka.

Primjeri mogućih kombinacija:

Oba roditelja imaju plave oči → dijete najčešće ima plave, ali moguća je i svjetlija nijansa sive.

Oba roditelja imaju smeđe oči → najveće šanse su za smeđu boju, ali moguće su i zelene ili boja lješnjaka.

Jedan roditelj plave, drugi smeđe oči → dijete može imati smeđe, plave ili boju lješnjaka – zavisi od kombinacije gena.