Jedna supersila skroz je isključena iz pregovora o miru u Ukrajini: To nije slučajno
U trenutnoj geopolitičkoj situaciji i pregovorima o zaustavljanju rata u Ukrajini primjetan je izostanak jedne velike sile – Narodne Republike Kine. To je zapravo nastavak politike bivšeg predsjednika Trumpa, koji smatra (a nije jedini) da je glavni izazivač američkoj hegemoniji upravo Kina, a ne Rusija.
Štaviše, SAD-u bi u budućnosti mogla biti potrebna Rusija kako bi osigurali da Kina ne dobije još jednog snažnog saveznika. „Bitku svih bitaka“ između SAD-a i Kine mnogi očekuju i s razlogom strahuju od nje. Iako je ranije Peking nekoliko puta bio zazivan od strane Kijeva da se uključi u mirovni proces, sada je potpuno isključen.
Zelenski „isključio“ Kinu
Kao dobar pokazatelj toga jeste izjava predsjednika Volodimira Zelenskog, koji je objasnio da Ukrajini ne trebaju jamci koji nisu pomogli u trenucima kada je to bilo najpotrebnije. Uz to, optužio je Kinu da nije pomogla u zaustavljanju rata, nego da je posredno pomogla Rusiji otvaranjem tržišta dronova.
Zelenski je također izjavio da je Kina bila među potpisnicama Budimpeštanskog memoranduma, iako to nije tačno. Taj dokument su 1994. potpisali Ukrajina, Rusija, SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo. Kina je naknadno dala zasebnu izjavu u kojoj je navela da će poštovati teritorijalni integritet Ukrajine i da neće koristiti nuklearno oružje protiv nje. Međutim, taj dokument nije bio pravno obavezujući.
Ono što je pravno važnije jeste bilateralni sporazum između Kine i Ukrajine iz 2013. godine, u kojem se Kina obavezala pružiti sigurnosna jamstva Ukrajini u slučaju nuklearne prijetnje. Dokument je potpisan samo nekoliko mjeseci prije događaja na Majdanu. Uprkos tome, Zelenski izbjegava da izvede Kinu „na čistac“ i pozove je na odgovornost.
Zašto to svima odgovara
Takav pristup zapravo odgovara svim velikim igračima. SAD vjerovatno ne želi nikakav mirovni aranžman u kojem bi Kina bila uključena. Peking s druge strane ne želi preuzeti obaveze koje bi ga natjerale da se suprotstavi Moskvi. Evropa, pak, nema političke snage da odstupi od kursa koji zadaje Washington.
Zbog toga je Ukrajina, iako je u ranijoj fazi pokušavala uključiti Kinu, sada faktički zatvorila ta vrata.
Rusija kao faktor
Kada se sagleda šira slika, jasno je da je Rusija i dalje ključan faktor. Iako je njena konvencionalna vojna moć dovedena u pitanje u sukobu s Ukrajinom, nuklearni arsenal i dalje ostaje glavno sredstvo odvraćanja. To se vidjelo i po načinu na koji je Zapad postupno slao oružje Ukrajini – uvijek uz oprez da Moskva ne osjeti egzistencijalnu prijetnju.
Za SAD je postalo očito da Rusija ne može ozbiljno ugroziti američke interese u Evropi. Ali Kina može – i to mnogo snažnije. Zato Washington ima motiv da na duže staze privuče Rusiju na svoju stranu i time oslabi kineski blok.
Ruska dilema
Iako se Moskva u retorici približila tzv. „globalnom Jugu“, Rusija se nikada istinski nije osjećala dijelom tog svijeta. Njene elite i društvo i dalje više naginju Zapadu. Ipak, unutar Rusije postoji dubok strah da bi SAD mogao „iskoristiti“ Moskvu u sukobu s Kinom na isti način na koji Rusija smatra da je Ukrajina iskorištena protiv nje.
To stvara paradoks: kulturni i društveni afiniteti guraju Rusiju prema Zapadu, dok racionalni proračuni govore da joj je sigurnije ostati po strani, u svojevrsnoj „nesvrstanoj“ poziciji.