Danas počinje Gospojinski post: Smatra se najstrožim i ovo nikako ne smije da se uradi

Velikogospojinski post prvi put se spominje u 9. stoljeću, a konačno je ustanovljen na Carigradskom saboru 1166. godine. Uvijek počinje na dan Sedmorice braće Makabejaca i njihove majke, koji su pogubljeni mučeničkom smrću.

Na dan svetih mučenika Makabejaca, 14. avgusta, počinje Velikogospojinski post koji traje do Velike Gospe, 28. avgusta.

Ovaj post se smatra jednim od najstrožih – jede se samo hrana pripremljena na vodi i ulju, dok je riba dozvoljena samo na blagdan Preobraženja Gospodnjeg, prenosi Krstarica.

Ko su bili sveti mučenici Makabejci?

Sveti mučenici Makabejci su starozavjetni svetitelji i mučenici iz 2. stoljeća prije nove ere. Njihov život opisan je u Makabejskim knjigama, koje su sastavni dio Svetog pisma. Braća Avim, Antonin, Gurije, Eleazar, Evsevon, Adim i Markel, njihova majka Solomona, i njihov učitelj Eleazar, mučenički su postradali 166. godine prije Krista, za vrijeme cara Antioha IV Epifana, koji je pokušavao uvesti poganske običaje u Jeruzalem.

Taj vladar je čak u Jeruzalemski hram postavio kip grčkog boga Zeusa, prisiljavajući Židove da se njemu klanjaju.

Svećenik Eleazar, koji je bio posvećen Mojsijevu zakonu i jedan od Sedamdeset i dvojice prevoditelja Svetog pisma sa hebrejskog na grčki, prvi je odbio pokloniti se paganskom božanstvu i zbog toga bio mučen i ubijen. Istu su hrabrost pokazali i njegovi učenici – sedmorica braće Makabejaca i njihova majka Solomona. Svi su osuđeni, mučeni i pogubljeni sredinom 2. stoljeća prije Krista.

Mošti svetih Makabejaca danas se čuvaju u bazilici Svetog Andrije u Kölnu, u Njemačkoj.

Za ovaj blagdan nema mnogo narodnih običaja, a oni koji postoje povezani su s vodom i bosiljkom, za koji se vjeruje da je božja biljka. Zbog toga se na ovaj dan preporučuje sve što je vezano uz bosiljak – kuhanje, udisanje pare (inhalacija) ili sadnja te biljke. Narod vjeruje da bosiljak donosi zdravlje i sreću te ima zaštitnu moć.

Tijekom dana posta mnogi se fokusiraju na to koju će hranu konzumirati, pazeći da ne pojedu nešto mrsno. Međutim, duhovna strana posta, koja je i važnija, često bude zanemarena.

Duhovna strana posta ogleda se u uzdržavanju od loših misli i svakog oblika grijeha. Teolog i vjeroučitelj Aleksandar Đurđević nedavno je za Kurir istaknuo da se post treba držati i dušom i tijelom.

– Jedna od najčešćih pogrešaka, iako ne volim govoriti o tome što je greška, a što nije, jest to što se većina ljudi fokusira isključivo na hranu, zanemarujući duhovnu stranu posta, koja je vrlo važna – pa čak i važnija od tjelesne. Naravno, to ne znači da ne treba postiti i hranom, već da to ne gledamo kao puku obavezu ili zakon – objasnio je.
Naglasio je i da je svaka osoba drugačija te da svatko treba postiti prema svojim mogućnostima, u dogovoru sa svojim duhovnikom ili župnikom/parohom.

– Kad bismo se ravnali prema pravilima posta u samostanima i manastirima, nitko ne bi mogao pravilno postiti. Pravi post je odricanje od strasti i požuda koje nas muče. Nekome je to mobilni telefon, nekome prekomjerno gledanje televizije, nekome alkohol ili pretjerana prehrana. Post je, zapravo, izlazak iz zone komfora – i iako nije lagan, vrijedi se potruditi i istrajati. Post je sredstvo, a ne cilj sam po sebi.

Post bez sudjelovanja u liturgiji i pričesti je kao da se spremate za borbu, a nikada ne izađete u ring – zaključio je Đurđević.