Japanski samuraj koji je postao premijer Japana

Princ Hirobumi Ito (1841-1909), znan i kao Hirofumi/Hakubun i Shunsuke tokom mladosti, bio je japanski samuraj, državnik i četverostruki premijer Japana (1., 5., 7., 10.), genrō i generalni upravitelj Koreje. Zbog činjenice da je u Japanu proveo kabinetske reforme slične Bismarckovim u Njemačkoj te da je bio prvi predsjednik vlade svoje zemlje, Ito je u historiji znan i kao "Japanski Bismarck". Rođen je u porodici samuraja. U mladosti je dobio izvrsno obrazovanje i ima je priliku studirati u Londonu. Iskustvo iz Velike Britanije rezultiralo je njegovim stavom da se u Japanu moraju provesti reforme po uzoru na Zapad. U Japan se vratio 1864. i pokušao je odgovoriti svoj klan od rata sa stranim silama. U tom je periodu upoznao Sir Ernesta Satowa, uglednog britanskog intelektualca i japanologa, kasnije doživotnog prijatelja.

Godine 1870. je poslan u Sjedinjene Države kako bi proučio zapadne valutne sisteme. Slijedeće godine, uspostavio je japanski porezni sistem. Već 1873. postao je ministar javnih radova, a 1875. predsjednik Komisije prefekturalnih guvernera. Iste godine sudjeluje na Koferenciji u Osaki. Nakon što je u atentatu ubijen Okubo Toshimichi, Ito je postao ministar unutrašnjih poslova, čime si je osigurao jednu od ključnih pozicija u zemlji. Kada je 1881. Okuma Shigenobu, na Itov nagovor, podnio ostavku, Ito je de facto postao najmoćniji političar u zemlji. Sljedeće godine gotovo 18 mjeseci boravi u Evropi, gdje proučava ustave tamošnjih zemalja. Radeći na japanskom ustavu, Itō sastavlja Carski zakon i uvodi kazoku, nasljedni sistem koji je u Japanu vrijedio sve do 1947. godine. Godine 1885. uspio je normalizirati odnose Japana i Kine.

Godine 1885. uspio je u Japanu uspostaviti kabinetski sistem sličan evropskim i tako oduzeti dotadašnjem vrhovnom dijelu, zvanom Daijo-kan, moć odlučivanja, a 22. decembra 1885. postao je prvi premijer Japana. Ostavku je podnio 30. aprila 1888., ali je postao predsjednik novoosnovanog vijeća koje mu je omogućilo vladavinu iz sjene. 

U novembru 1905., nakon rusko-japanskog rata, sklopljen je Japansko-korejski sporazum iz 1905. između tadašnjeg Japanskog i Korejskog Carstva, kojim je Koreja postala japanski protektorat. Nakon sklapanja sporazuma, Itō je 21. decembra 1905. postao prvi Generalni upravitelj Koreje. Godine 1907., je uspješno nagovorio korejskog cara Gojonga da abdicira u korist svoga sina, Sunjonga te tako osigurao sklapanje novog sporazuma kojim je Japan dobio kontrolu nad korejskim unutrašnjim poslovima. Iako je Ito bio protiv potpadanja Koreje pod rusku ili kinesku sferu utjecaja, bio je protiv aneksije te je zagovarao protektorat. Kada je kabinet, na koncu, izglasao aneksiju, Ito je zahtijevao odgodu, nadajući se da bi moglo doći do revizije te odluke u bliskoj budućnosti. Problemi su stvoreni kada je moćna Japanska carska vojska, pod vodstvom Jamagate Aritoma, prisilila Ita na ostavku, 14. juna 1909. Atentat na njega je, vjeruje se, ubrzao proces aneksije Koreje.

Ito je 26. oktobra 1909. stigao na željezničku stanicu u Harbinu, današnjoj NR Kini, kako bi se susreo s Vladimirom Kokovcovim, ruskim predstavnikom u Mandžuriji. Kada je izašao iz voza i krenuo se susresti s ruskim kolegom, korejski nacionalist i borac za samostalnost, An Jung-geun, ispalio je šest metaka u njega. Tri metka završila su mu u prsima te je umro nedugo nakon toga. Hirobumi Ito je kremiran, a polovina pepela pokopana je u jednom tokijskom hramu. Posmrtno je napravljen spomenik u njegovu čast.