Iskusni pilot analizirao snimak pada aviona Air India AI171, odmah je vidio nešto čudno

Rani izvještaj o vizuelnoj analizi pada aviona Er Indija AI171 otkriva ozbiljne tehničke sumnje

Rana vizuelna analiza nesreće aviona Er Indija na letu AI171, koji se srušio ubrzo nakon polijetanja iz Ahmedabada, otvara ozbiljna pitanja u vezi s konfiguracijom letjelice i mogućim tehničkim kvarovima u posljednjim trenucima leta.

Prema snimcima analiziranim nakon nesreće, "boing" 787 je prilikom poletanja imao spušten stajni trap i potpuno uvučena zakrilca – što predstavlja krajnje neuobičajenu konfiguraciju za kritičnu fazu početnog penjanja, piše Nagarjun Dvarakant, urednik i licencirani komercijalni pilot, za "India Today".

Standardna procedura za ovaj tip aviona nalaže da zakrilca budu postavljena na poziciju 5 (ili više) tokom poletanja, nakon čega se postepeno uvlače kako avion dobija brzinu i visinu. Stajni trap se, u normalnim okolnostima, uvlači čim se uspostavi pozitivan vertikalni uspon – obično nekoliko sekundi nakon poletanja, prije nego se dostigne visina od 600 stopa.

Jedan od vjerovatnih scenarija uključuje kvar na mehaničkom ili hidrauličnom sistemu koji je spriječio uvlačenje stajnog trapa. U takvoj situaciji, posada je možda pokušala prevremeno uvući zakrilca kako bi smanjila otpor zraka i povećala brzinu – jer bi istovremeno spušten stajni trap i postavljena zakrilca znatno povećali otpor i ograničili sposobnost penjanja.

Međutim, prerano uvlačenje zakrilaca pri malim visinama i brzinama nosi veliki rizik jer značajno smanjuje uzgon i povećava mogućnost aerodinamičkog zastoja.

Uprkos navedenim anomalijama, putanja leta aviona nije pokazivala znakove bočnog skretanja ili prevrtanja, što ukazuje na to da je posada, barem djelimično, zadržala kontrolu nad letjelicom. Postoje spekulacije da je došlo do unosa desnog kormila pravca, što bi moglo značiti da je otkazao lijevi motor – ali to ne objašnjava neobičnu konfiguraciju spuštenog trapa i uvučenih zakrilaca.

– Ni stajni trap ni zakrilca ne bi smjeli biti u toj konfiguraciji na visini od svega 600 stopa – ističe Dvarakant.

Ovakva kombinacija – spušten stajni trap i uvučena zakrilca – na toj visini i u toj fazi leta ukazuje na potencijalni niz tehničkih kvarova ili hitnih postupaka koje je posada primijenila kao odgovor na iznenadne probleme. Završni gubitak visine i vjerovatni aerodinamički zastoj najvjerovatnije su posljedica manjka uzgona i prekomjernog otpora, što je spriječilo posadu da povrati kontrolu nad letjelicom prije njenog pada.

Istražitelji će se u narednim danima fokusirati na ove neuobičajene okolnosti analizirajući podatke iz leta i snimke iz pilotske kabine.

U trenutku nesreće u avionu se nalazilo više od 200 putnika.