'' Sad mi je jasno kako nastaju saobraćajke bez objašnjenja... ''

Petrovdan je, vašar i muzika. Vozim se sa drugaricom, komentarišemo kako je udobno auto, pravo lijep dan za iskulirati i mi u tom fazonu. I tako pičimo mi i zbog promaje zatvaram svoj prozor i u tom trenutku kraičkom oka primjetim da se nešto pomjera sa moje desne strane. Okrećem se i ne vjerujem, znači ladno zmija me gleda. Histerija u glavi, ne znam kako da joj kažem jer ona vozi. Autoput je, govorim joj da mi se učinilo da se nešto pomjera po prozoru i da stane. Zmija je počela da se širi po prozoru i drugarica je skontala. Panika, uporna je, ne spada dok je njen prozor otvoren, kaže noge joj se oduzimaju. Čim smo našle proširenje, stale smo i obje isparile kroz ista vrata. Već je pao mrak i poslije dugo tražene pomoći našle smo momka koji je pretražio auto i nije je našao. Nastavile smo i poslije pola sata opet se pojavila na njenoj strani, drugarica gubi kontrolu. Smirujem je jer stižemo kući. Sad mi je jasno kako nastaju saobraćajke bez objašnjenja. Srećna sam što smo žive.