Revolucija u komunikaciji: Čovječanstvo sve bliže razgovoru s kitovima i delfinima!

Mogućnost da komuniciramo sa životinjama više nije samo domen bajki i naučne fantastike.

Zahvaljujući nevjerovatnom napretku vještačke inteligencije i posvećenosti globalnih naučnih timova, čovječanstvo je na pragu razumijevanja jezika kitova i delfina – morskih bića koja, baš kao i mi, koriste kompleksne zvučne obrasce za međusobno sporazumijevanje.

Jedan od najambicioznijih pokušaja na tom polju je projekat CETI (Cetacean Translation Initiative), koji koristi napredne algoritme kako bi analizirao “kodirane” klikove kitova ulješura. Naučnici su već identifikovali zvuke koji liče na lične identifikatore, dijalekte i moguće “riječi”, što otvara vrata ka pravoj međuvrsnoj komunikaciji. Cilj im je naučiti “govoriti kitovski” do 2026. godine.

Ovaj trka nije motivisana samo naučnom radoznalošću – Fondacija Jeremy Coller nudi čak 10 miliona dolara onome ko prvi prevede jezik neke životinje. Kompanije poput Googlea već su uključene u tu utrku: njihov softver DolphinGemma, treniran na više od 40 godina podataka, ima za cilj da prevede govor delfina.

Još 2013. godine, pomoću AI alata, naučnici su identifikovali prvi zvuk koji je delfin naučio imitirajući čovjeka – znak koji su drugi delfini kasnije spontano počeli koristiti, što se smatra prvom poznatom “riječi” prenesenom s čovjeka na životinju.

Ipak, ovo nije samo priča o tehnologiji. Prošlog novembra, na obalama Aljaske, naučnici su zabilježili interakciju s grbavim kitom po imenu Twain, koji je 20 minuta odgovarao na zvučne signale koje su emitovali istraživači. U Floridi, delfin Zeus je naučio oponašati ljudske samoglasnike A, E, O i U – što je još jedan dokaz o nevjerovatnoj plastičnosti njihovog jezika.

No, ushićenje zbog tehnoloških otkrića ne smije zasjeniti osnovnu poruku: okeani nam već govore – samo što ih ne slušamo. Zdravi koralni grebeni odzvanjaju životom, dok oštećeni postaju bešumne pustinje. Od 1960-ih, podvodna buka raste za tri decibela po deceniji – zbog brodova, bušenja i eksploatacije rijetkih metala.

Ironično, upravo ti metali – koji omogućavaju razvoj tehnologija kao što je AI – zagađuju okeane i utišavaju pjesme kitova. Njihove vokalne kompozicije, koje traju i do 24 sata, sastoje se od fraza koje se rimuju i razvijaju kroz migracije. Istraživanja pokazuju da kitovi prestaju pjevati čim brod priđe na manje od 1,2 km.

Ali zvuk nije jedini medijum komunikacije. Životinje koriste i vizuelne, hemijske, termalne i mehaničke signale – elemente vlastitog osjetilnog svijeta koji naučnici nazivaju umwelt. Da bismo razumjeli značenje zvuka za bića koja koriste eholokaciju, morat ćemo ući u njihov svijet — i možda promijeniti pogled na vlastiti.

Zanimljivo je da CETI nije slučajno dobio ime slično SETI-ju – NASA-inom programu za traženje inteligentnog života izvan Zemlje. Sličnosti nisu samo u nazivu: komunikacija s kitovima podsjeća na kontakt s potpuno drugačijim, ali visoko razvijenim umom.

Film Arrival je tu paralelu prikazao kroz vanzemaljce koji koriste jezik u kojem vrijeme nije linearno. Neki lingvisti taj pristup povezuju sa Sapir-Whorf hipotezom, prema kojoj jezik oblikuje stvarnost koju doživljavamo.

Možda, ako ikada stvarno progovorimo "kitovski", nećemo samo razumjeti život u dubinama – već ćemo i sami početi osjećati prostor i vrijeme drugačije.

Možda ćemo naučiti slušati, a ne samo govoriti.