Jovica iz Kruševca 12 godina vozi kamion da otplati stambeni kredit: A ONDA JE SAZNAO ŽENINU TAJNU

Kamiondžija Jovica: Dvanaest godina sam vozio za porodicu, a onda sam otkrio da sam zapravo finansirao tuđu romansu

Jovica, vozač kamiona iz okoline Kruševca, posljednjih 12 godina proveo je krstareći cestama Balkana. Vozio je po danu i noći, po kiši i snijegu – sve kako bi svojoj porodici omogućio bolji život i opremio stan za koji su on i supruga podigli kredit.

Dok su kotači njegovog kamiona gutali kilometre, on je gutao knedle samoće, vjerujući da ga kod kuće netko čeka i broji dane do njegova povratka.

"Često nisam znao ni koji je dan. Samo sam vozio. Znao sam da svaka vožnja donosi još koji dinar više za kuću, za djecu, za nju... Mislio sam da gradimo život zajedno", priča Jovica.

"Osjećao sam da se udaljavamo, ali nisam slutio ovakav kraj"

Problemi su, kaže, počeli prije nekoliko godina. Osjećao je kao da se njegova supruga sve više udaljava.

"Mislio sam da je to normalno – ja stalno na putu, ona sama s djecom. Viđamo se možda tri puta godišnje, kad uspijem dobiti odmor. Ja sam uvijek odbrojavao dane do susreta, a ona je moje odsustvo – pametno iskoristila."

"Ušao sam u kuću tiho, a onda čuo muški smijeh..."

Sudbonosni trenutak desio se nenadano. Jovici je tog jutra sve djelovalo čudno – kao da se sve samo posložilo.

"Imao sam turu za Beč, istovar, i trebao sam nastaviti dalje. Onda me šef zvao i rekao da će kolega preuzeti kamion s jednim mlađim dečkom koga obučava, a ja da idem kući i javim se za par dana. Bio sam blizu Kruševca pa sam odlučio ne najavljivati se – da ih iznenadim. Letio sam za Beograd, usput svratio u šoping – kupio nešto za klince, parfem za ženu... Ušao sam tiho da je ne probudim... A onda – smijeh. Muški smijeh. U mojoj kući. U našem krevetu."

Izdaja u vlastitom domu

Zanijemio je. Noge su mu klecale, ruke drhtale, a srce – kao da je stalo.

"Kad sam vidio s kim me vara… odrazilo se na moje zdravlje. Znate onaj osjećaj kad vam krv proključa, a tijelo se hladi? To. Taj čovjek... bio mi je nekadašnji kolega, čak sam mu i posuđivao pare kad nije imao."

"Zujalo mi je u ušima, pao mi je mrak na oči. Bojao sam se svojih reakcija. A ona? Hladna. Kao da je sve to normalno. Kasnije sam shvatio da je to za nju bio samo trenutak olakšanja. Kao da je čekala da ja kažem – odlazi. Da ispadne da sam ja odlučio da se rastanemo."

"Godinama sam radio, a novac je trošen na njega"

U danima koji su uslijedili, Jovica je živio kao u snu. Njegova supruga je, bez trunke kajanja, spakirala stvari i otišla – s ljubavnikom. A novac koji je godinama slao kući – nestao je na putovanjima, salonima ljepote, večerama i poklonima za drugog muškarca.

"Zamislite da 12 godina radite, ne viđate djecu, živite na autoputu, a onda shvatite da ste zapravo finansirali tuđu ljubavnu romansu", kaže Jovica s gorčinom u glasu.

"Kuće više nema – u pravom smislu te riječi"

Danas, kaže, pokušava se oporaviti. Ubrzo nakon šoka, dijagnosticiran mu je dijabetes, smršao je 18 kilograma, prolazi kroz terapije, uzima lijekove i oslanja se na podršku prijatelja.

"Vozim i dalje, jer šta drugo? Ali ne sanjam više o kući... jer kuće, u pravom smislu te riječi – više nema."