Ti vjeruješ u Allaha, a vežeš crvenu vrpcu bebi?
U srcu svakog muslimana treba postojati duboko i nepokolebljivo ubjeđenje da je samo Allah Taj koji daje i oduzima, koji štiti i iskušava, koji liječi i daje spas. No, u praksi, svjedočimo jednoj zabrinjavajućoj pojavi među Bošnjacima: vezivanje crvene vrpce bebama, navodno radi "zaštite od uroka". Ovo nije samo kulturološki ostatak, nego i oblik praznovjerja koji ima duboke korijene u predislamskim, paganskim vjerovanjima, a koji danas, pod krinkom "tradicije", ulazi u muslimanske domove.
Ovaj običaj nema nikakvu osnovu u Kur'anu, Sunnetu ni u djelima prvih generacija muslimana. Naprotiv, svi izvori vjere govore jasno protiv toga. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
"Ko okači nešto i vjeruje da ga to štiti, Allah mu nikada neće upotpuniti vjeru. A ko okači nešto i misli da je to samo formalnost, a ne vjeruje u to, Allah će mu prepustiti ono što je okačio." (Ahmed)
Crvena vrpca se, prema orijentalistima i historičarima, koristi u raznim narodnim tradicijama stotinama godina, posebno kod slavenskih i mediteranskih naroda, kako bi "otjerala zlo", "zaštitila od uroka" ili "odvratila zlu sudbinu". Ona simbolično predstavlja krv, život i premoć nad zlom. Islam je došao da takve stvari iskorijeni.
Uzvišeni Allah je rekao: "A ako te Allah zadesi kakvom nevoljom, niko osim Njega je ne može otkloniti..." (El-En‘am, 17)
Zar ima jasnijeg argumenta od ovoga? Zar da vjerujemo da pamučni konac može štititi od nečog pogleda, kad nam je Allah obećao zaštitu kroz učenje sura El-Felek i En-Nas, kroz zikr, dove, sabur i oslonac na Njega?
Poslanik, s.a.v.s., rekao je i ovo:
"Ko ode vračaru i povjeruje mu, zanijekao je ono što je objavljeno Muhammedu." (Ebu Davud)
Da pojasnimo: svaka praksa koja se temelji na uvjerenju da predmet – poput crvene vrpce – može donijeti zaštitu, sreću ili otkloniti zlo, vodi ka širku.
Pogledajmo stvar logično:
Ako crveni konac zaista ima snagu da spriječi nesreću, urok, bolest ili nesreću, šta onda znači naša vjera u Allaha? Zar vjerujemo u Gospodara nebesa i Zemlje, ali mu ne vjerujemo da nas može zaštititi, pa moramo tražiti pomoć u tkanini?
Još gore: ovo se radi bebama koje su tek došle na svijet, kojima se nije ni učila Ajetul-Kursija, ali se zato brže-bolje veže konac oko ruke. Znači li to da se više vjeruje u boju i nit nego u snagu Kur'anskih ajeta? To je istinska tragedija.
Neki će reći: "To je samo za svaki slučaj".
Ali vjera ne poznaje "za svaki slučaj". Islam je jasan: šta god uradiš iz ubjeđenja da ti može donijeti ili otkloniti nešto što Allah nije propisao, to je širk.
Imamo lijek. Imamo Kur'an. Imamo dove. Imamo učenje ajeta ujutro i navećer. Imamo sunnet Poslanika koji nas uči kako da zaštitimo svoju djecu.
Zato, odbaci konce. Odbaci praznovjerje. Počni svoj dan sa bismillom, završi sa zikrom. Vjeruj u Onoga koji je Stvoritelj, Zaštitnik i Milostivi. Djeca nisu zaštićena niti koncem, niti solju, niti šibicama pod jastukom. Ona su zaštićena doveći svojih roditelja i Allahovom voljom.
Neka ti Tevhid bude oslonac, a ne niti paganskih predanja.