Vezanje crvene vrpce bebi je paganski običaj kod Bošnjaka: Šta islam zaista kaže o zaštiti od uroka

Jedan od najopasnijih puteva koji vode muslimana prema otvorenom nevjerstvu jeste odlazak kod sihirbaza, vračara, "duhovnih iscjelitelja", koji obećavaju rješenja problema pomoću onoga što tvrde da je "duhovna moć", "prirodna energija", ili "staroslavensko znanje". Ova pojava je, nažalost, duboko ukorijenjena u narodu Balkana, posebno u Bosni i Hercegovini, gdje se zbog slabog poznavanja vjere i dubokih duhovnih praznina, sve više ljudi okreće alternativama koje nemaju nikakve veze s islamom.

I ne samo da nemaju veze s islamom, već su direktno suprotstavljene Objavi i predstavljaju jedan od najvećih grijeha u vjeri.

Allah dz.š. u Kur'anu jasno govori:

"A Sulejman nije bio nevjernik, nego su nevjernici bili šejtani, ljude su učili sihru..." (El-Bekare, 102)

Dakle, učenje i praktikovanje sihra je kufr, a u vjeri islam nema kompromisa oko ovakvih pitanja. Ko prihvati ili povjeruje sihirbazu, on time priznaje silu izvan Allahove volje, i time širi najteži oblik grijeha – širk.

Poslanik Muhammed, s.a.v.s., je rekao:

"Ko ode vračaru i povjeruje mu u ono što govori, zanijekao je ono što je objavljeno Muhammedu." (Ahmed, Ebu Davud)

Ova predaja je kristalno jasna. Nema opravdanja. Čak i samo posjetiti vračara iz "radoznalosti" bez vjerovanja u njegove riječi je ogroman grijeh, a vjerovanje u ono što govori – izlazak iz vjere.

Na Balkanu danas djeluje ogroman broj osoba koje sebe nazivaju hodžama, iscjeliteljima, energetski pročišćivačima, numerolozima, bioenergičarima. Koriste arapska imena, stavljaju brade i kape, govore kur'anske ajete uz muziku, naplaćuju zapise, vode rituale, pale svijeće i pušu u vodu. To nije islam. To je najgora moguća prevara i duhovna prostitucija.

Jedan čovjek iz Zenice, prema dostupnim svjedočenjima, izgubio je imetak vrijedan 30.000 KM jer mu je "hodža" rekao da će mu skinuti sihr koji mu je, navodno, bivša žena poslala. Nakon godinu dana terapije, vode, zapisa i bajanja, završio je u psihijatrijskoj ustanovi. Drugi je ostao bez porodice jer mu je vračar rekao da mu žena pravi crnu magiju i da se mora od nje hitno odvojiti. Danas je sam, duševno bolestan, bez vjere i nade.

Islam nas uči da je rješenje svakog problema u saburu, dovi i oslanjanju na Allaha. Kur'an i sunnet su lijek za dušu, a ne papir pun simbola, krv, nokti i kosa u zamotuljku pod pragom.

Sihirbazi koriste psihološku manipulaciju. Oni promatraju govor tijela, znaju postavljati trik pitanja, imaju mrežu informatora, a često i pristup društvenim mrežama svojih "klijenata". Na osnovu toga izvlače informacije koje zatim predstavljaju kao „vidovitost“. Tako kupuju povjerenje, a zatim uvode osobu u zatvor iz kojeg se izlazi teško. Strah, paranoja, usamljenost, zavisnost o njihovim tretmanima – sve su to alati sihirbaza.

Jednom kada osoba povjeruje da je "zapis" ispod jastuka snažaniji od dove u trećini noći, ona je izgubila najvredniji dar koji ima: tevhid. Jedinstvo i oslonac samo na Allaha.

Vrijeme je da kao zajednica dignemo glas protiv ove pošasti. Imami i hatibi moraju otvoreno govoriti o tome. Vjernici se moraju edukovati. Roditelji moraju svojoj djeci objašnjavati razliku između vjere i praznovjerja. Ne smijemo dozvoliti da se islam svede na rituale i zapise koje naplaćuju prevaranti.

Onaj ko povjeruje da mu čovjek koji naplaćuje uslugu liječenja „preko slike“ i traži majčino ime može pomoći – ne poznaje osnove islama.

Na kraju, zapitajmo se: kada nas zadesi problem, kome se prvo okrećemo? Allahu, Gospodaru nebesa i Zemlje, ili vračaru koji živi u podrumu i piše brojeve na papire?

Koja je to vjera u koju vjerujemo ako povjerujemo da šejtan liječi ono što je sam izazvao?

Čuvajmo svoj iman. Ne prodajmo vječnost za trenutnu iluziju. Sihr nije rješenje. Sihr je propast.