Vučićeva diplomatska spirala srama: Prvi put dobio olovku od Trumpa – ovaj put nije došao ni do...

Aktuelno
Vučićeva diplomatska spirala srama: Prvi put dobio olovku od Trumpa – ovaj put nije došao ni do...

Aleksandar Vučić je 2020. godine tvrdio da je dobio rijetku olovku od Trumpa. Danas, pet godina kasnije, ne dobija ni sastanak. Gdje je nestao diplomatski ugled Srbije i šta govori tišina pred zatvorenim vratima?

Sjećate li se kada je Aleksandar Vučić prvi put sjeo preko puta Donalda Trumpa? Bio je to septembar 2020. godine. Prvi red, zastave, potpisivanje, kamere. I onda – scena koja je ušla u anale političkog marketinga.

Vučić uzima olovku sa stola i sa smiješkom izjavljuje da je „čuo da Trump tu olovku daje samo posebnim ljudima“. Srpski mediji to prenose kao „znak poštovanja“, „simbol partnerstva“, gotovo kao orden. A istina? Olovke su dijeljene masovno. Doslovno – na desetine. I to istog dana.

Ali, marketing je odradio svoje. Vučić je svoju propagandnu verziju ugravirao u svijest birača. Olovka je postala metafora uspjeha.

A danas?

Nema stola. Nema olovke. Nema Trumpa. Nema ni vrata da se pokuca. Nema protokola. Nema sastanka. Nema ni pokušaja. Postoji samo hladna stvarnost – Aleksandar Vučić, predsjednik države, najavio je više sastanaka s bivšim predsjednikom SAD-a, a završio kao gost koji nije ni ušao u kuću.

Pet godina nakon „olovke“, Vučić ne dobija ništa. Čak ni razlog zašto je ignorisan.

I da stvar bude gora – potrošeno je više od milion dolara za posjetu bez efekta. Nisu ga izbacili samo iz protokola, već iz realnosti. I to je simbol ovog trenutka: lider koji je nekad preuveličavao olovku kao diplomatski trofej – sada nije vrijedan ni hemijske.

Svi koji su tada aplaudirali, danas šute. Jer se pokazalo da ako ti je olovka bila simbol uspjeha, ti nisi lider – ti si statist u tuđoj predstavi. I kad predstava završi – nemaš ni publiku ni pozornicu.

Vučićeva politika zasnovana na slikama, stisnutim rukama, i poluprikrivenim lažima o „istorijskim momentima“, došla je do svog kraja. A kraj je – prazan sto, prazan avion, i prazne ruke. I to ne metaforički. Bukvalno.

Nema olovke. Nema sastanka. Nema dostojanstva.

I možda je upravo to najtačnija definicija ove epizode.

Ne propustite