Europa se boji napada kojim Putin može uzdrmati kontinent: ‘Samo trebaju podmititi jednog čovjeka‘

Iljin je zamjenik zapovjednika finske obalne straže i traga za tankerima koji se spremaju na sabotažu u čemu mu pomažu deseci radara i kamera, brojni patrolni čamci te flota aviona i helikoptera. Motreći vodeni pojas velik poput Belgije, oni traže sumnjivo ponašanje koje bi moglo ugroziti podmorske kabele koji Europljanima donose internet i struju.

Pa ipak, sabotaže se i dalje događaju. U Finskom zaljevu u posljednjih 18 mjeseci to se dogodilo dva puta, kaže Iljin. Ukupno je u Baltičkom moru od 2022. bilo najmanje šest incidenata za koje se sumnja da su sabotaže, a od 2023. izvučeno je 11 podmorskih kablova.

"Ovo postaje sve češće. Sad smo svjesniji rizika i trenutno pokušavamo otkriti načine kako pravilno odgovoriti", kaže Iljin.

Neke velike štete, zasad nije bilo - svjetla i dalje gore, a internet radi. Međutim, strah se uvukao u Europu: Šta ako sljedeći napad bude koordiniraniji i agresivniji? Šta ako je Rusija krenula u napad na Europu? Šta ako to znači rat?

Ako bi se kablovi prekinuli, Irska bi mogla izgubiti desetinu svoje električne energije. Norveška opskrbljuje Europsku uniju trećinom potrebnog plina koji putuje kroz podvodne cjevovode. Napad na te mete mogao bi izazvati nestašice energije i divljanje cijena te poljuljati vlast.

No mogućnost izazivanja čak i minimalne štete plaši Europu i znači da je Rusija kadra poremetiti svakodnevne živote Europljana.

EU i NATO zato traže rješenje i planiraju kupovinu rezervnih kabela i bespilotnih letjelica i jačanje vojnog nadzora. Ali Donald Trump, uništavajući savezništva i ponavljajući ruski narativ, izaziva strahove da će se situacija samo pogoršati.

Prvo grubo buđenje Europa je doživjela krajem 2022. kad je dignut u zrak plinovod Sjeverni tok. Incident se povezivao s ukrajinskim državljanima, no istraga je još uvijek u toku.

Od tada su u Baltičkom moru sabotirane telekomunikacijske, plinske i električne veze koje povezuju Švedsku, Finsku, Njemačku, Latviju i Estoniju. Prije samo nekoliko tjedana, kod švedske obale ponovno je oštećen komunikacijski kabel koji povezuje Berlin i Helsinki.

Takve operacije jednostavno je i jeftino izvesti.

"Samo trebate podmititi kapetana da spusti sidro. U odnosu na ostale vojne operacije, to je stvarno jeftino", objašnjava Christian Bueger, profesor međunarodnih odnosa i stručnjak za pomorsku sigurnost na Univerzitetu u Kopenhagenu.

Tome pomaže i činjenica da je Baltičko more duboko u prosjeku samo 52 metra, a Finski zaljev samo 38 metara. Za usporedbu, Sredozemno more je u prosjeku duboko 1500 metara.

Osim toga, podmorski podatkovni kablovi su tanki i lako se režu, kaže Volker Wendt, glavni tajnik Europacablea. Podvodni energetski priključci napravljeni su da izdrže surovo podmorsko okruženje. Široki su otprilike kao gitara i zaštićeni su slojevima izolacije i čelika, rekao je Wendt.

Kablovi, zakopani pola metra ispod morskog dna, izgrađeni su da traju 40 godina i izdrže koćarenje - ali ne i izravan udarac sidra. Upravo se to dogodilo s Eagle S, brodom koji je vukao sidro 100 kilometara dok u decembru nije presjekao nekoliko kabela u blizini Finske.

Nakon što se prekinu, kablove je teško popraviti, kaže Bueger.

Brodova za popravak na čitavom svijetu ima samo 80, a popravci znaju trajati i po dvije sedmice za podatkovne kabele i "mnogo mjeseci" za energetske kabele, kaže Peter Jamieson, potpredsjednik Europske udruge podmorskih kabela.

Cijena popravka? Između 5 i 150 miliona eura, kaže Bueger,