Alarmantno stanje u Sarajevu: Sve više maloljetnika napušta škole i upada u kriminal!

Svake godine, oko 300 srednjoškolaca u Kantonu Sarajevo biva isključeno iz obrazovnog sistema. Dok 200 učenika nastavlja školovanje vanredno, preostalih 100 ostaje prepušteno sudbini, suočavajući se s rizicima poput delinkvencije, siromaštva i socijalne isključenosti.

No, kako sistem odgovara na ovaj problem? Šta preduzimaju nadležne institucije i kakvu podršku pruža Centar za socijalni rad KS? O izazovima, preprekama i mogućim rješenjima razgovarali smo sa Mirsadom Poturković, stručnom saradnicom Centra za socijalni rad KS-a.

Intervencije stižu prekasno

 Sistem reaguje tek kad problem eskalira
Centar za socijalni rad KS postao je ključna institucija u radu s djecom koja imaju probleme u ponašanju i učenju ili napuštaju školu. Međutim, problem leži u trenutku intervencije – sistem se uključuje tek kada situacija već eskalira.

Porodica bez kontrole – Umjesto da roditelji postavljaju granice djeci, situacija je često obrnuta. Djeca određuju pravila, dok roditelji ne preuzimaju odgovornost za njihovo ponašanje.

Roditelji odbijaju saradnju – Iako Centar nudi psihosocijalnu podršku i druge programe pomoći, većina roditelja ih ne prihvata, čime se dodatno otežava resocijalizacija djece.

 Obrazovne institucije podnose prijave tek kada iscrpe sve mogućnosti, što znači da je Centar za socijalni rad često pozvan kada je problem već ozbiljno narastao.

Kako pomoći djeci koja napuštaju školu?

Podaci iz Općinske službe Novi Grad pokazuju da su prošle godine 30-oro djece isključili iz obrazovnog sistema. Analiza je pokazala da su neki nastavili školovanje u drugom kantonu, neki prešli na vanredno obrazovanje, a manji broj je otišao u inostranstvo.

No, šta je sa onima koji ostaju na ulici, bez ikakvog plana za budućnost? Centar za socijalni rad može predložiti programe podrške, ali ih ne može nametnuti. Bez volje roditelja i djeteta, sistem ostaje nemoćan.

Maloljetnička delinkvencija: Kako spriječiti kriminal među mladima?
Problem maloljetničke delinkvencije u KS je godinama prisutan i sve izraženiji. Prema riječima Poturković, problem nije samo u djeci, već i u:

 Nedostatku pravovremenih sankcija – Postupci protiv roditelja zbog zanemarivanja djece gotovo da ne postoje. Škole rijetko pokreću postupke ili izriču kazne za roditelje koji ignorišu probleme svoje djece.

 Nedovoljnoj koordinaciji institucija – Iako postoje mnoge organizacije i službe koje bi mogle pomoći, nedostaje efikasna mreža saradnje koja bi omogućila dugoročnu podršku djeci u riziku.

Kasnim reakcijama sistema – Policija, škole i socijalne službe često djeluju tek kada je problem već prerastao u ozbiljno kršenje zakona.

Šta dalje? Jesu li zakonske promjene rješenje?

Stručnjaci smatraju da zakoni pružaju dovoljno instrumenata, ali se nedovoljno koriste. Ključne promjene koje bi mogle poboljšati situaciju uključuju:

 Strože sankcije za roditelje – Pokretanje sudskih postupaka protiv roditelja koji zanemaruju obrazovanje i vaspitanje djeteta.

 Bolja koordinacija institucija – Umrežavanje obrazovnih, socijalnih i pravosudnih institucija kako bi se brže i efikasnije reagovalo.

 Rana intervencija – Uvođenje obaveznih preventivnih programa u školama, koji bi pomogli djeci prije nego što upadnu u probleme sa zakonom.