I RAMBA BI POSTIDIO: Ludi Jack je na njemačke tenkove jurišao mačem, lukom i strijelom

Jack Malcolm Thorpe Fleming Churchill, (opravdano) poznatiji kao Ludi Jack (Mad Jack) bio je britanski vojnik koji se u Drugom svjetskom ratu borio protiv Nijemaca naoružanih puškama, mitraljezima i tenkovima sa mačem u ruci, lukom i strijelama – često obučen u kilt, svirajući gajde ispred neprijateljske linije.

Jack Churchill je diplomirao na Kraljevskoj vojnoj akademiji Sandhurst 1926. godine, a prije Drugog svjetskog rata je radio kao urednik novina, kao model, a također se pojavio i kao sporedna uloga u filmu Thief of Bagdad. Pored toga, on je 1939. godine postao i svjetski prvak u streličarstvu.

Vratio se je jer je vojska u ‘rasulu otkad ga nema’

Rat je već uveliko kucao na vrata Evrope 1939. godine , a iako je napustio vojsku 10 godina ranije, Ludi Jack odlučio je stati u odbranu domovine jer je, prema njegovim riječima, “država zaglavila u njegovom odsustvu”.

Na samom početku rata, Jack je poslan u Francusku zajedno sa ostatkom britanskih ekspedicijskih snaga koje su trebale pomoći Francuzima u odbrani od Njemaca, ali nedugo nakon što je Jack stigao, Hitler je napao, a Britanci su se našli na udaru nezaustavljivog Blitzkriega.

Britanski vojnici nisu imali mnogo opcija, već su se povukli prema moru i vratili nazad u Englesku, ali zahvaljujući vojnicima poput Jacka, prilikom povlačenja su radili sve što su mogli da makar malo uspore ‘nemilosrdni napredak’ Hitlerovih trupa.

Na motociklu organzovao diverzije

Iako je većina Britanskih vojnika bila prestravljena, i samo su željeli što prije pobjeći iz Francuske što prije, Ludi Jack je imao druge planove – pokrenuo je niz malih gerilskih napada na njemačke položaje i skladišta zaliha. Na svom vjernom motociklu, naoružan samo škotskim mačem, lukom i strijelama, on je jurišao na nespremne Nijemce u pravom srednjovjekovnom stilu.

Na pitanje kolege zašto nosi mač u borbu, Jack je odgovorio: “Po mom mišljenju, gospodine, svaki oficir koji ide u akciju bez svog mača je nepropisno odjeven.”

Poduhvati koji bi posramili i Ramba

Uprkos tome što je upucan mitraljezom u vrat, Ludi Jack se nastavio boriti tokom Bitke kod Dunkerquea, a čak je dobio i Vojni krst za hrabrost kada je spasio ranjenog britanskog oficira koji je ležao iza neprijateljske linije.

Nakon Dunkerquea, Jack se vratio u Englesku i odmah se prijavio da bude član nove organizacije poznate kao komandosi. Iako nije bio siguran što je zapravo zadatak komandosa, nije mogao odoljeti ideji da nastavi rat.

U svojoj prvoj komandoskoj akciji, Jack je sudjelovao u amfibijskom napadu na njemačku bazu u Vaagsu u Norveškoj.

Kao vođa Broj 2 Commando jedinice, Ludi Jack je bio zadužen za onesposobljavanje artiljerije na ostrvu Maaloy. Dok su čamci jurili prema odredištu, on je pjevao “The March of the Cameron Men” i svirao svoje gajde, a čim se rampa otvorila, Jack je prvi istrčao mašući svojim mačem i krenuo u juriš vrišteći “COOMMAAAAAAANNNNDOOOO!!!”

Jedva dva sata kasnije, britanska Vrhovna komanda je primila telegram: "Maaloy artiljerija i ostrvo zarobljeni. Žrtve minimalne. Demoliranje u toku. Churchill."

Zarobili tri puta više Nijemaca

U sljedećoj akciji u Salernu, Jack je osvojio još jednu nagradu za hrabrost. Njegova grupica vojnika je imala zadatak zauzeti artiljerijsku poziciju koja je sprečavala napredak britanskih trupa.

Iako je Nijemaca bilo daleko više od Jackovih komandosa, on je ipak odlučio napasti. Usred noći, on je sa svojim ljudima krenuo u juriš opet vrišteći iz sveg glasa “COOMMAAANNNNDOOO!!!!”

Nijemci su, naravno, bili zbunjeni i iznenađeni, a 50 Britanaca je tu noć zarobilo 136 njemačkih vojnika, te nanijelo nepoznati broj žrtava.  Ali to nije ni blizu Jackovih pravih mogućnosti…

A tu je i britanski smisao za humor

Jedne noći, on je potpuno sam zarobio četrdeset i dva njemačka vojnika koristeći samo svoj mač. Jednostavno je zarobio jednog stražara, kojeg je koristio kao živi štit dok je išao od jednog do drugog vojnika gurajući im mač u lice sve dok se nisu svi predali. odgovor na pitanje o tome kako je uspio uhvatiti toliko vojnika tako lako: “Ja tvrdim da, sve dok Nijemcu jasno i glasno kažete što treba učiniti, ako ste stariji on će reći ‘jawohl’ (da gospodine).”

Zarobljen na Braču

Nakon toga, Jak Churchill je stigao i u Jugoslaviju, gdje je zajedno s partizanima vodio niz akcija protiv Nijemaca. U maju 1944. godine, vodio je jednu grupu vojnika koja je trebala zauzeti brdo na Braču. Pošto su Nijemci pružali snažan otpor, samo je 6 vojnika stiglo do vrha (uključujući i Jacka).

Sa samo par vojnika iza sebe, i dovoljno blizu Njemaca da ga čuju kako pjeva, Jack je učinio ono što bi svaki razuman vojnik učinio u tom trenutku – počeo je da svira svoje gajde i da pjeva “Will Ye No Come Back Again”. I pjevao je sve dok ga nije onesvijestila Njemačka granata i dok konačno nije zarobljen.

Ne drži ga mjesto…

Jack je smješten u Sachsenhausen logor, a zbog prezimena, Nijemci su vjerovali da je on rođak Winstona Churchilla (što nije bio slučaj), a pored toga, smatrali su ga važnim zarobljenikom zbog njegovog čina. Ali Ludi Jack nije bio jedan od onih koji su bili spremni čekati kraj rata u logoru. Ubrzo je pobjegao kroz jedan kanal koji je prolazio ispod bodljikave žice, ali je nedugo nakon bijega ponovo zarobljen, piše Net.hr.

U aprilu 1945. godine u logoru je nakratko zakazao sistem rasvjete, a Jack je odmah iskoristio priliku i nestao u mraku. Nakon osam dana neprekidnog hoda i skoro 250 km, naišao je na oklopna vozila američke vojske u Italiji. Uspio ih je uvjeriti da je on britanski pukovnik, i umjesto da se vrati kući, priključio se trupama na Burmi, gdje je rat protiv Japana još uvijek bio u punom jeku. Do trenutka kada je stigao, na Nagasaki i Hirošimu su već bile bačene bombe, što je značilo da je rat već završio.

Jedini razočaran krajem rata

Čini se da je Ludi Jack bio jedini kojem se kraj rata nije dopadao, pa je jednom prilikom rekao: “Da nije onih prokletih Jenkija, mogli smo ratovati još 10 godina!”
No, kraj rata nije bio kraj Jackovih avantura. On je odlučio postati padobranac, a kada je završio obuku, otišao je u Palestinu kao drugi komandant 1. bataljona jedinice.

Kasnije je postao i vojni instruktor u Australiji, a konačno je otišao u penziju 1959. godine. Jack je preminuo 1996. Godine, u 89. godini života u Surreyu u Engleskoj.