Običaji nalažu da se 3 dana pepeo od badnjaka ne dira: Evo gdje se nakon toga stavlja i čemu služi
Tri dana pepeo se ne dira i ne baca, po starim vjerovanjima u pepelu se skupljaju duše naših predaka
Veliki broj običaja vezan je za praznične dane uoči i nakon Božića. Mnogo toga čujemo o tome šta bi trebalo, a šta ne bi trebalo raditi prema starim običajima i vjerovanjima koja još uvijek itekako žive u našem narodu. Na jedno od pitanja, šta se radi s pepelom i samim badnjim drvetom, odgovor smo potražili od domaćica čačanskog kraja, ali i od etnologa.
– Badnje drvo, barem iz našeg domaćinstva, obično završava u našoj bašti i voćnjaku nakon sva tri božićna dana zbog roda. Također, vjeruje se da se pepeo stavlja i zbog krtica, savjetovali su naši preci. Inače, pekli smo i česnicu na žaru od badnjaka. Što se slame tiče, također se stavlja kod koka, jer se vjeruje da koke bolje napreduju i nose – rekla je za RINU Mira Minović, domaćica iz Katrge.
Jelena Milićević, etnolog ispred Centra za njegovanje tradicije, kaže da su brojni običaji vezani za dane Božića u zapadnoj Srbiji, ali se u velikoj mjeri slaže s domaćicom Mirom.
– Pepeo od badnjaka ide u baštu, po narodnom običaju, to je protiv krtica. Međutim, ako pogledamo tradicijsku kulturu, badnjaci predstavljaju drvo koje se žrtvuje za plodnost, tako da je logično da njegovi ostaci završe na tlu koje će nam dati plodnost. Kada govorimo o slami, ona završava kod koka – ističe Jelena.
Dodaje da je, također, karakteristično u krajevima centralne i zapadne Srbije da se slama ostavlja na rodnom drveću – kruškama, jabukama, šljivama, jer sve ima svoju simboliku.
– Dakle, tri dana pepeo se ne dira i ne baca. Po starim vjerovanjima, u pepelu se skupljaju duše naših predaka, što znači da je povezano s kultom mrtvih. Inače, u običnim danima, pepeo se nikada ne izbacuje po mraku – rekla je Jelena Milićević, etnolog ispred Centra za njegovanje tradicije.
Ona je naglasila da je danas Sabor Presvete Bogorodice, a naredni dani su "nekršteni", pa je s toga važno napomenuti da je današnji dan karakterističan po tome što se ljudi međusobno posjećuju, da se saboruju, kao što sam naziv i kaže.
– Ušli smo u nekrštene dane, oni traju od trećeg dana Božića, odnosno od 10. januara, pa sve do Bogojavljenja. To su izuzetno tabuisani dani, kada Isus nije bio kršten, i po narodnom vjerovanju skupljaju se razne nečiste sile, pa se iz tog razloga ne izlazi van po mraku – zaključila je Milićević.