ANALIZA/Musk se bavi politikom u inostranstvu, dok se svjetski čelnici spremaju za Trumpov povratak
Lična vanjska politika Elona Muska u promicanju stranaka krajnje desnice izaziva bijes među čelnicima u Europi i stavlja ih pred dilemu: Kako prekoriti tehnološkog titana, a da ne naljute njegovog novog pokrovitelja - Donalda Trumpa?
Musk bi se lako mogao protumačiti kao nestašni antagonist koji jednostavno voli šokirati i slijedi vlastite opsesije.
Ali on nije samo neki trol. On je najbogatiji čovjek na svijetu, posjeduje neke od strateških i najutjecajnijih tvrtki na svijetu i upravlja moćnom mrežom društvenih medija. Musk ističe svoj golemi utjecaj kao populističke sile koja potiče političke provokatore kao neku vrstu nadnacionalne nedržavne vlasti jednog čovjeka, piše CNN u analizi.
On također predviđa međunarodni poremećaj koji se vjerovatno sprema kada se novoizabrani predsjednik vrati u Bijelu kuću za dvije sedmice i potencijalne sukobe interesa koji slijede. To je zato što pionir Tesle i SpaceX-a neće biti samo moćni slobodni agent - već savjetnik unutarnjeg kruga nove američke vlade na čelu Odjela za učinkovitost vlade. Stoga će biti teško znati gdje završava Muskova politika, a počinje službena vanjska politika SAD-a.
Za strance, njegovi napadi na izabrane dužnosnike s kojima se ne slaže riskiraju da izgledaju kao pokušaj buduće američke vlade da se umiješa u politiku susjednih demokracija i suverenih nacija kako bi destabilizirala njihove vlade.
A njegovi potezi postavljaju pitanje radi li po Trumpovim uputama, vidi li ga novoizabrani predsjednik kao korisnu avangardu poremećaja ili bi uskoro mogao iritirati 47. predsjednika dok pokušava ostaviti svoj pečat na svijetu.
"Hoće li Musk provoditi Trumpovu vanjskopolitičku agendu, djelujući kao Trumpov osobni ambasador posvuda?" rekla je Lindsay Gorman, direktorica i viša saradnica u German Marshall Fundu. “Ili će Musk promovirati vlastitu viziju globalnih pitanja, koja se na neki način može slagati s Trumpom, ali ne i na neki drugi način. I kakva će onda biti dinamika moći između to dvoje?”
Trumpova spremnost da toleriše Muskove žestoke napade na savezničke čelnike također je znak da bi nadolazeći mjeseci mogli biti čak i tegobniji za američke prijatelje nego njegov prvi mandat. Ta se stvarnost odigrala u ponedjeljak kada je kanadski premijer Justin Trudeau najavio svoju ostavku. Trudeau je odavno prokockao povjerenje Kanađana i vlastite Liberalne stranke. Ali Trumpove prijetnje nametanjem carina od 25 posto pogoršale su političku krizu u Ottawi i možda ubrzale odlazak neprijatelja kojeg je Trump nazvao "guvernerom" 51. američke države.
Reakcije evropskih čelnika
— Francuski predsjednik Emmanuel Macron optužio je Muska za poticanje novog "međunarodnog reakcionarnog pokreta" i miješanje u izbore.
- Norveški premijer Jonas Gahr Støre rekao je da je "zabrinjavajuće" da je čovjek s takvom moći tako izravno upleten u poslove drugih zemalja.
— Njemačka vlada već je kritizirala multimilijardera zbog podrške krajnje desnoj proruskoj stranci, Alternativi za Njemačku (AfD), na nadolazećim izborima. Musk će ove sedmice ugostiti čelnika stranke u intervjuu na X-u.
Ogorčenost koju je izazvao Musk odražava temeljnu ideologiju Trumpovog pokreta "Učinimo Ameriku ponovno velikom". Proganja političare establišmenta i nastoji promovirati krajnje desničare, autsajdere populiste čiji stavovi i temperamenti odražavaju one novoizabranog predsjednika. U Europi, kao i u Sjedinjenim Državama, mnogi glasači postali su ogorčeni na vlade za koje vjeruju da nisu uspjele poboljšati njihovu gospodarsku situaciju i zaustaviti imigraciju.
Mnogim Amerikancima Musk jednostavno koristi svoja prava iz Prvog amandmana. Ali u Evropi, kontinentu progonjenom užasom krajnje desnog ekstremizma, mnogi čelnici njegovu podršku radikalnom populizmu smatraju uvredljivom i manje primjerom slobode govora nego pokušajem gušenja sloboda i demokracije.
Trump je već prostro crveni tepih u Mar-a-Lagu krajnje desničarskim europskim čelnicima, uključujući snažnog mađarskog premijera Viktora Orbána i talijansku desničarsku populističku premijerku Giorgiu Meloni, koja je možda sada najjača nacionalna čelnica u Europskoj uniji.