Jeste li se ikada zapitali kakve veze orašar ima s Božićem?

ORAŠAR je definitivno jedan od najprepoznatljivijih simbola božićnih blagdana, kako u Hrvatskoj tako i širom svijeta. Gotovo da nema izloga u kojem tijekom adventa ne stoji barem jedna figura Orašara, dok se za ulaznice za balet Orašar ispred HNK satima čeka u redu.

No, jeste li se ikada zapitali kakve veze orašar ima s Božićem? 

Vjerovalo se da štite od zlih sila
Orašar je zapravo alat za drobljenje oraha, a ima povijest dugu nekoliko stotina godina. Sasvim polako postao je dio brojnih kućanstava. Vjerovalo se da su orašari donosili sreću obiteljima i štitili njihov dom. Predstavljali su snagu i moć te su štitili obitelj od zlih sila.

Koristili su se tijekom svečanijih ručkova i večera, i to za desert. Naime, u 13. stoljeću za desert su se grickali lješnjaci i orasi, a za njihovo razbijanje bila je potrebna naprava baš poput orašara. Lješnjaci i orasi su se skupljali tijekom jeseni i tradicionalno se jeli tijekom zimskih mjeseci, a upravo se zato orašar počeo povezivati s blagdanima.

No, prvotni orašari imali su samo uporabnu funkciju i bili su napravljeni od metala. Kasnije su se počeli izrađivati od drveta, i to u obliku ptica i drugih životinja, a tek u 17. stoljeću dobili su oblik vojnika kakav danas poznajemo.

 Nakon Drugog svjetskog rata porasla proizvodnja
Najveću ulogu imao je Christian Steinbach, koji je započeo tradiciju ručno rađenih drvenih orašara u obliku vojnika, odnosno stražara, koje odlikuju visoki šešir, strog izraz lica i šarena uniforma, a danas je njegovo ime prepoznato u cijelom svijetu. Tradiciju je nastavila i njegova kći Karla, a obiteljska tvrtka koja ih izrađuje postoji i danas.

Orašari su se počeli širiti Europom pa je rasla i potreba za proizvodnjom, a nakon Drugog svjetskog rata orašari su se masovno proširili i Sjedinjenim Američkim Državama. Naime, američki vojnici koji su bili stacionirani u Njemačkoj pri povratku u Sjedinjene Američke Države sa sobom su donosili figure orašara kao suvenir. U njemačkoj kulturi njegova uloga kao "zaštitnika doma" oduvijek je povezana s idejom sigurnosti i prosperiteta.

Danas u državi Washington postoji i bavarsko selo Leavenworth u kojem se nalazi muzej orašara. Tamo se nalaze porculanski, srebrni i drveni orašari koje su napravili Klaus Mertens, Olaf Kolbe, Christian Ulbricht, Petersen te Steinbach. Njihovi su primjerci postali iznimno cijenjeni među kolekcionarima te postižu visoke cijene.

Balet Petra Iliča Čajkovskog u početku nije bio uspješan
Ono što je posebno pogodovalo popularizaciji orašara svakako je istoimeni balet Petra Iliča Čajkovskog nastao prema bajci Orašar. Zanimljivo je da u vrijeme nastanka balet nije postigao gotovo nikakav uspjeh. Nakon prve svjetske izvedbe 18. prosinca 1892. u Sankt-Peterburgu kritičari nisu bili impresionirani i činilo se da balet nema svijetlu budućnost.

Tek nakon produkcije rusko-američkog koreografa Georgea Balanchinea za njujorški balet 1954. godine Orašar je počeo stjecati popularnost. Podsjetimo, radnja samog baleta smještena je u božićno vrijeme. Djevojčica Klara na Badnju večer ispod bora pronalazi nesvakidašnji dar, drvenog orašara kojim se razbijaju orasi, te s njim proživi čudesne dogodovštine u svijetu mašte. 

Glazba Petra Iljiča Čajkovskog smatra se jednom od najljepših skladbi ikada komponiranih za balet. Scene poput Plesa šećerne vile i Valcera cvijeća postale su legendarne i ikonične. Svake godine diljem svijeta milijuni gledatelja svjedoče čaroliji ovog baleta koji je nezaobilazan dio adventskih događanja diljem svijeta.

Danas su orašari postali nezaobilazni dio božićne dekoracije u svijetu i Hrvatskoj te dolaze u svim veličinama, bojama i modelima i mnogima predstavljaju simbol tradicije, nostalgije i blagdanskog duha.

(Index.hr)