Najpoznatija optička iluzija otkriva da li ste posebni: KOJA LINIJA JE DUŽA?
Ova iluzija pokazuje kako naši mozgovi interpretiraju geometrijske oblike na način koji može biti netačan, jer mozak koristi prostorne naznake (poput strelica koje ukazuju na dubinu) kako bi stvorio pogrešnu percepciju dužine.
Ova iluzija se sastoji od dvije linije iste dužine, koje su na krajevima označene strijelicama koje pokazuju u različitim pravcima. Jedna linija ima strijelice okrenute ka spolja, dok druga ima strijelice okrenute ka unutra. Iako su linije iste dužine, ljudi obično percipiraju da je linija sa strijelicama okrenutim ka unutra duža od linije sa strijelicama okrenutim ka spolja.
Istraživači u oblasti vizije pretpostavljali su da iluzija otkriva nešto osnovno o ljudskoj percepciji. Kada su je prikazivali ljudima s normalnim vidom, bili su uvjereni da će linija sa strelicama okrenutim ka unutra izgledati duža od linije sa strelicama okrenutim ka vani.
Međutim, 1960-ih godina pojavila se ideja da bi kulturno iskustvo moglo igrati važnu ulogu. Do tada, kako prenosi Smithsonian, profesor marketinga i psihologije s Njujorškog univerziteta Adam Alter objašnjava: „Gotovo svi koji su vidjeli ovu iluziju dolazili su iz zapadnih, bogatih, demokratskih društava.“
Ljudi iz tih društava liniju sa strelicama okrenutim ka unutra percipirali su kao dužu. No kada su počeli testirati iluziju među različitim kulturama i etničkim skupinama, otkriveno je da ona nije univerzalna.
Testiranje Miler-Lajerove iluzije među afričkim plemenima poput Bušmana sa juga Afrike, Suku plemena sa sjevera Angole i Bete plemena sa Obale Slonovače pokazalo je da članovi ovih zajednica nisu doživljavali iluziju na isti način. Bušmani, na primjer, nisu percipirali razliku između linija, smatrajući ih gotovo istim po dužini. Slično su reagirali i ljudi iz plemena Suku i Bete, koji su liniju B (sa strelicama okrenutim ka unutra) vidjeli samo blago dužom od linije A (sa strelicama okrenutim ka vani).
Ovo otkriće izazvalo je značajnu diskusiju među naučnicima, jer je pokazalo da iluzija nije univerzalna, već je pod utjecajem kulturnog iskustva. Ljudi koji žive u zapadnim društvima, okruženi geometrijskim oblicima, pravim linijama i prostornim prikazima u arhitekturi, razvijaju specifičnu percepciju koja je sklonija optičkim prevarama poput ove. S druge strane, članovi afričkih plemena, koji nisu bili izloženi sličnim geometrijskim strukturama u svakodnevnom životu, nisu razvili iste percepcijske sklonosti te nisu bili podložni ovoj iluziji.
Ova istraživanja otvorila su pitanje je li Miler-Lajerova iluzija rezultat specifičnog kulturnog iskustva koje oblikuje način na koji ljudi percipiraju prostor i geometriju, ili se temelji na biološkim i univerzalnim osobinama ljudske percepcije. Dalja istraživanja, uključujući testiranja s računalnim modelima, ukazala su da se ove razlike ne mogu u potpunosti objasniti samo kulturnim faktorima, već da postoji duboka veza s načinom na koji ljudski vizualni sistem obrađuje informacije.
Dakle, dok su ljudi iz WEIRD društava (zapadna, obrazovana, industrijska, bogata, demokratska društva) skloni pasti na Miler-Lajerovu iluziju, ljudi iz drugih kultura, poput Bušmana i Suku plemena, često nisu podložni ovoj optičkoj prevari. To pokazuje da percepcija ove iluzije u velikoj mjeri ovisi o kulturnom iskustvu.