Otkriveni šokantni podaci o primanjima bh. političara

Postizborna prava političara u našoj zemlji su skoro najviša u ovom dijelu Evrope, što je nepojmljivo, neprimjereno, neetično i neodgovorno u ovako teškim vremenima za zemlju koja ima problema sa visokom stopom nezaposlenosti, gdje su mršave plate u privatnom sektoru, a penzije jedva da su dovoljne za golo preživljavanje.

Jedno od tih prava je popularno nazvano bijeli hljeb, tačnije to je naknada koju izabrani zvaničnici, a to su parlamentarci svih kantona, oba entiteta i Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, te imenovani zvaničnici - svi premijeri, ministri i njihovi savjetnici na svim tim nivoima vlasti, nakon isteka mandata ostvaruju i koja traje godinu. Ta naknada je u visini njihove jednogodišnje plate koju su primali dok su bili na funkciji.

613 parlamentaraca

Naknada je utemeljena državnim i entitetskim zakonima. U Federaciji to pravo na naknadu normira - određuje član 11. Zakona o platama i naknadama u organima vlasti, u kojem stoji da nakon prestanka javne funkcije izabrani i imenovani zvaničnici imaju pravo na jednogodišnju naknadu (jedino savjetnici na polugodišnju).

Na godišnjem nivou bivši funkcioneri dobiju na ruke skoro 36.000 KM u prosjeku, plus pripadajuće poreze i doprinose, najmanje 25.000 KM. Dakle, svaki funkcioner koji koristi ovu naknadu košta državu više od 60.000 maraka, piše Oslobođenje. 

Parlamentarna skupština BiH ima 57 (42+15), Parlament FBiH 156 (98+58), Skupština RS-a 111 (83+28), a skupštine deset kantona ukupno 289 parlamentaraca. Dakle, ukupno imamo 613 parlamentaraca u cijeloj zemlji. Osim njih, potencijalno bi ovo pravo mogli koristiti i članovi Predsjedništva BiH, predsjednici i potpredsjednici FBiH i RS-a, premijeri, ministri i njihovi savjetnici na svim nivoima vlasti, te zastupnici u distriktu Brčko BiH.

Hipotetički, kada bi samo svi parlamentarci iz prošlog mandata koristili tu privilegiju (naravno ako nisu obnovili mandat, vratili se na stara radna mjesta, našli novo zaposlenje, otišli u penziju ili se prijavili na biro rada), to bi državu koštalo za neto plate (za godinu) više od 22 miliona maraka (22.068.000 KM), što je ekvivalent 67.568 najnižih penzija (za novembar 2014. najniža penzija iznosila je 326,17 KM, op. a) ili 26.781,5 prosječnih plata u FBiH (prema podacima federalnog Zavoda za statistiku, za septembar 2014. prosječna neto plata bila je 824 KM, op. a). 

Očigledno je da mnogo političara živi po onoj narodnoj izreci "Lezi hljebe da te jedem". Osim što izborni mandat (od)leže ne radeći ništa za opće dobro, mnogi nastavljaju to skupo plaćeno ležanje i nakon službenog završetka mandata. Postoje naravno i primjeri bivših funkcionera koji pokazuju elementarnu etiku i ljudskost, solidarnost i osjećaj za socijalnu pravdu. Neki zvaničnici se vraćaju na ranije radno mjesto, dio njih odlazi u penziju (imaju pravo na otpremninu u visini od pet ili šest plata koje su ostvarivali u parlamentu, op. a), dok oni koji ne žele uzeti bijeli hljeb, a ne idu ni u penziju niti imaju neko ranije zaposlenje mogu ići na biro gdje ih ništa dobro ne čeka, imajući u vidu stanje na našem tržištu rada.

Za koji dan, kada administrativne službe parlamenata zaprime i obrade zahtjeve svih zainteresovanih, znat će se broj onih koji su se zvanično pozvali na ovo svoje nemoralno pravo. Dakle, privilegija se ne aktivira automatizmom! Da bi dobio mogućnost da godinu bivši poslanik prima bijeli hljeb, odnosno ''naknadu ležanja'', mora u pisanoj formi uputiti zahtjev administrativnoj komisiji određenog parlamenta i onda ona utvrđuje to pravo. O moralnosti, odnosno nemoralnosti, odgovornosti političara spram građana koji su ih birali ne treba ni govoriti.

Jedan od onih koji nije iskoristio zakonsko pravo na bijeli hljeb, a faktički odranije nema stalno radno mjesto na koje bi se nakon završetka mandata vratio je Zeničanin Jasmin Duvnjak (SDA), koji je 1. decembra podigao radnu knjižicu iz federalnog Parlamenta. Istina, sada je član Skupštine Zeničko-dobojskog kantona, ali bez radnog statusa (ZDK je svijetli i pozitivni primjer od svih nivoa vlasti, gdje kantonalna Skupština osim predsjedavajućeg nema nijednog drugog poslanika profesionalca, op. a).    

- Iako su se stekli svi zakonski uslovi da ostvarim ovo pravo, niti u jednom momentu nisam bio u dilemi. Odbio sam u narodu omraženi bijeli hljeb. Bio sam osam godina federalni poslanik, a i ovaj put sam dobio veliku podršku građana na nivou ZDK-a. Ne želim zaboraviti poruku javnosti i svih onih u čije ime sam obnašao i obnašam tako časne i visoke dužnosti. Po dobijanju rješenja o prestanku mandata u Parlamentu FBiH, odmah sam podigao svoju radnu knjižicu. Svako ko se bavi politikom i uživa razne privilegije, mora biti spreman da jednog dana dođe kraj mandata i život ide dalje... U vremenu kada imamo dosta radnika koji nemaju nikakva primanja, onih kojima po deceniju ili više nije uvezan radni staž, kada imamo dosta mladih bez posla, kada država grca u dugovima, ovako visoka naknada nakon prestanka javne funkcije je više od luksuza, čak se može okarakterisati političkim razvratom, nemoralom i vrhuncem političke neodgovornosti, kaže Duvnjak i dodaje kako je još 2009. godine predlagao izmjene tadašnjeg Zakona o pravima izabranih i imenovanih zvaničnika FBiH, kojima bi se ukinula naknada paušala koja je u visini jedne prosječne plate Federacije za sve profesionalne poslanike, tj. za one koji imaju platu, topli obrok, naknadu za odvojeni život, naknadu za prevoz i druge prinadležnosti.

- Nažalost, osim časnih izuzetaka, većina parlamentaraca u tom sazivu nije željela podržati taj zakon. Pokušavao sam nekoliko puta upućivati inicijative za smanjivanje drugih materijalnih prava poslanika, međutim, najčešće su te inicijative bile osporene da nisu u skladu sa ustavom i zakonima, omalovažene ili su čak cinično ismijane od mnogih kolega, ističe Duvnjak. 

Svjedoci smo porazne socioekonomske situacije od vremena nastanka recesije do danas, situacije u kojoj obični ljudi teško žive, gdje je 550.000 nezaposlenih, u kojoj većina penzionera ima primanje od 326 KM, a omladina ulazi u četvrtu deceniju života bez upisanog dana radnog staža u radnoj knjižici. 

Reduciranje

- Kad je ovaj zakon bio na dnevnom redu, nisam glasao za njega i mogu s pravom danas o tome da govorim. No, ne želim nikome moralisati! Neka se svako suoči sa svojom savješću i zdravim razumom, neka se suoči sa teškim stanjem u zemlji. U nekim normalnim okolnostima, boljim finansijskim mogućnostima, ne bi bilo problematično da postoji određena simbolična naknada nakon završetka mandata za sve one koji ostaju bez posla. Posebno su neprimjereni dug period ostvarivanja ovog prava i iznos mjesečne naknade. Očigledno je da će se teško totalno ukinuti pravo na ovu naknadu, međutim, ono što zakonodavci u BiH, odnosno Federaciji treba da urade na početku novog mandata, a što bi ojačalo njihov kredibilitet u narodu i dalo im snagu za prijeko potrebne reforme u svim drugim sektorima, jeste da privilegiju bijelog hljeba ukinu ili reduciraju na primanje te naknade u periodu od tri do šest mjeseci, te da mjesečna naknada ne bude veća od jedne ili dvije prosječne plate u FBiH, ističe Duvnjak.

Do sada nije bilo političke volje za ukidanjem ove visoke naknade. Pod pritiskom februarskih protesta bilo je deklaracija i političkih pamfleta u kojima su se tobože političke elite zalagale za reduciranje širokog spektra materijalnih prava funkcionera, ali, tvrdi Duvnjak, nijedno slovo nijednog zakona koji normiraju ove privilegije nije promijenjeno u korist opravdanih zahtjeva naše javnosti.

Pisana izjava

Sretko Radišić (SDP), predsjedavajući Skupštine ZDK-a i poslanik (profesionalac) u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, ranije je najavio kako neće koristiti ovu pogodnost. Na prvom zasjedanju kantonalne Skupštine poslije februarskih protesta jedno od ključnih pitanja je bilo kako ukinuti tu privilegiju omogućenu kroz Zakon o korištenju prava izabranih dužnosnika koja teče godinu nakon isteka mandata. Tada su predstavnici Plenuma građana tražili od onih iz ZDK-a u federalnim institucijama vlasti kao poslanici da se odreknu tih prava. 

- Sa kolegicom Janjom Ivić – SDP iz Kaknja, i kolegama dr. Adnanom Jupićem - SBB iz Tešnja i Ivom Tadićem - HDZBiH iz Žepča (Ivić je penzionerka, a Jupić i Radišić će se vratiti na ranija radna mjesta, dok je Tadić dobio novi mandat i izvjesno je da će ponovo biti izabran i u Dom naroda čime nema potrebe da mijenja radni status, op. a) potpisali smo pisanu izjavu da se odričemo tog prava i poslali je administrativnoj komisiji Doma naroda federalnog Parlamenta. Željeli smo proširiti to i na cjelokupan saziv Doma naroda, ali u toj situaciji nije postojalo raspoloženje da tada to isto učine svi, kazao je Radišić, dodavši da je taj zakon namijenjen zaista samo za posebne.  

Dodao je kako bi shvatio da je neko u teškoj materijalnoj situaciji i nema pravo na obnovu radnog odnosa ili mu eventualno nedostaje godina staža da bi ostvario pravo na penziju, pa da to koristi. Ovako, to naziva zloupotrebom.  

- Ovo je jedina kantonalna Skupština (ZDK) gdje samo predsjedavajući ima pravo da zasnuje radni odnos, ali i ne mora. U svim drugim kantonima je drugačije gdje ima više ljudi koji zasnivaju profesionalni radni odnos, istakao je Radišić, koji će se nakon konstituisanja novog saziva Doma naroda vratiti u JP Vodovod i kanalizacija Zenica, gdje je radio kako pomoćnik direktora.