Spasovdan se smatra najsretnijim danom u godini: U četvrtak za napredak porodice treba uraditi ovo

U četvrtak, 13. juna srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici obilježavaju Spasovdan, praznik koji obiluje običajima

Ovo je veoma srećan dan, kada sve valja započinjati.

Od davnina je Spasovdan, kao duboko ukorijenjena svetkovina u narodu, proljetni praznik stočara i zemljoradnika. Smatra se veoma sretnim varovnim danom kada sve valja započinjati i zato se zove još Spasovlje.

Običaji na Spasovdan

Prije zore, na Spasovdan Krstonoše pohode zapise - osveštana stabla, najčešće hrastove ili neke voćke, mahom divlje kruške. Noseći barjake i krst, narod stiže pod stablo zapisa, kiteći ga vencima cveća i darujući raznim đakonijama.

Te litije se priređuju radi napretka usjeva (letine), kiše i boljeg berićeta. Krstonoše idu u krug oko zapisa, moleći se i pevajući, dok pop činodejstvuje, a ranije je ponegde bio običaj da sveštenik u provrćeno stablo stavlja zapis da "čuva selo od crva".

Takvih osveštanih dubova ima u mnogim krajevima, ponajviše u Šumadiji i Vasojevićima. Smatraju se svetim stablima, koja je grehota dirati, a kamoli sjeći.

Zapisano je da je jednom domaćinu kraj Topole, koji je odsjekao zapis na svojoj njivi u namejri da ga isječe za kapiju, grom udario u dvorište gdje je ležao posječeni zapis, baš kada je ženio sina, i rasjterao svatove.

Na Spasovdan se ne radi da grom ne bije i, kako vjeruju u leskovačkom kraju, ne dođe na čovjeka "lošotinja" i da insekti ne opustoše njive. Posebno je bio raširen običaj da se na Spasovdan po njivama, zabranima, torovima, košnicama, baštama pobadaju krstovi od leskvine (zakršćavanje letine), ako to nije učinjeno na Đurđevdan.

Pobadan je i leskov štap i rasecan na vrhu, u visini grudi, a u rasjek je stavljen kraći prut i tako pravljen krst kojim može da se vidi sa svih strana.

U nekim krajevima bio je običaj da se od osušenog svinjskog brava sačuva vilica i na Spasovdan pojede, da im "sva svinja ubuduće bude slatkorana", odnosno da im prija sve ono što "po gori popasu i iz korita poloču".

Kosti od oglodane vilice se ne razdvajaju, nego se sa sve zubima okače u pčelinjaku, da bi pčele u rojevima napredovale.

"Koliko sela toliko i adeta." Tako se u nekim krajevima rano išlo u jagode i na Spasovdan se izjutra ne jede ništa dok se ne okuse jagode. Negdje je, pak, bio običaj da kad se prvi put od godišnjih plodova i namirnica okusi o Spasovdanu (mleko, meso, voće).

Ponegde se čak i verovalo da ne valja okusiti novo voće ako su nekom deca umirala, dok najpre ne razdele sirotinji od tog novog voća za dušu svoje dece, jer će, u protivnom, na onom svetu deca ostati bez tog obroka i grišće svoje prste umesto obroka, govoreći da su im ga roditelji pojeli.

Bio je i običaj da se na Spasovdan, prije sunca, kupa u rijeci ili moru i da se do ovog dana ne pije mleko od muže u toj godini, pa je ovo prvo kušanje mlijeka propraćeno nizom običaja radi povećanja mliječnosti i boljeg skorupa, uz prskanje mlekom i zalivanje vodom za vrat, da bi bilo mijleka kao vode.

U nekim selima oko Požege na posudu s vodom, u kojoj su i mnoge razne trave, stavljana je debela cerova kora, koja se probuši i kroz nju procijedi malo mlijeka, da se hvata kajmak debeo kao cerova kora.

(Stil)