MAJSTORI SINHRONIZACIJE: Ko se krije iza Duška Dugouška, Šilje, Popaja, brzog Gonzalesa ...

Nostalgija
MAJSTORI SINHRONIZACIJE: Ko se krije iza Duška Dugouška, Šilje, Popaja, brzog Gonzalesa ...
Kako su nastale sinhronizacije koje pamte generacije

Prošlo je više od tri decenije od kako je u studio za sinhronizaciju tadašnje RTB ušla prva glumačka postava, koja je trebalo da se prihvati novog zadatka – sinhronizacije crtanih filmova. Sa prevedenim tekstom u rukama, JVC slušalicama na ušima, a ispred velikog ekrana na kojem je emitovan originalni crtić obreli su se majstori glume: Mića Tatić, Ljubiša Bačić, Nikola Simić, Đuza Stojiljković, Dobrila Matić.

Iz "gluhe sobe" tako su se prvi put čule replike: "Šefe, koji ti je vrag?", "Grešiš, ovaj, grešiš silno sinko", "Ludo burazeru, ludoooo", čuvena odjavna "Mornar sam Popaj ja" … Prvi je na repertoaru bio Mornar Popaj, a za njim su odmah srpski progovorili i Duško Dugouško, Patak Dača, Miki i Šilja, pa onda i Štrumpfovi, Nindža kornjače, Transformersi …

Veći dio arhiva sa prvim sedmominutnim crtićima, za koje se svi slažu da su bila prava mala remek-djela, izgorio je u požaru tokom petooktobarskih protesta u Srbiji. Za ono što je sačuvano istekla je licenca, pa samim tim RTS nema pravo emitovanja.

No, evo prilike da se podsjetimo ko su bardovi, koji su "oživjeli" neke od omiljenih crtanih junaka našeg djetinjstva.

Ljubiša Bačić - Sofronije

crtac2

Glumac Ateljea 212 imao je običaj da se šali kako u crtićima stoji iza svih "strašnih i debelih glasova". Ostaće upamćen po tome što je na jedinstven način oživio između ostalog i pričljivog "mudrosera" – pijetla Sofronija, nezgrapnog Olivinog udvarača Badžu, halapljivog Štrumpfa Njupadžiju poznatog po onoj “Njupadžija hoće njupu”!

Sinhronizacijom se prema sopstvenom priznanju bavio "iz čiste zabave". Inače, malo je poznato da je Bačić pored sinhronizovanja crtića i glume pisao i pjesme. Jedna od njegovih najpoznatijih pjesama je "Bolji život", koju je u istoimenoj seriji otpjevao Dado Topić.

Napisao je i pesmu "A ja bez tebe", koju je posvetio Mileni Dravić, a koju je otpjevala Snežana Mišković Viktorija ‘91. godine.

Ljubiša Baja Bačić preminuo je u Beogradu 1999. godine.

Nikola Simić - Duško Dugouško

crtac3

Niko nije niti može izgovoriti legendarnu Duškovu "Šefe, koji ti je vrag?", kao velikan srpskog glumišta Nikola Simić. Na ovu opasku, Nikola Simić je skromno odmahivao rukom dodajući da se pri pomenu ove replike uvijek sjeti kako je prva postava, koja je radila sinhronizovanje crtića "zdušno, sa poletom u jednoj kabini uživala u svom poslu".

"Interesantno je da je prije mene Duška sinhronizovao Mića Tatić. Kada je došao red na mene, nije mi bilo svejedno. No, čim sam 'skinuo' Duškov originalni unjkav glas, sve je teklo kao podmazano! Kasnije sam negdje pročitao da je prvi sinhronizator Duška Dugouška bio iz Bronksa i da mu je zato glas bio tako nazalan", objasnio je Simić dodajući da mu se novi crtići baš i ne sviđaju.

"Ovi današnji crtani filmovi su koješta! Dernjava i dreka bez duše. Sve se svodi na princip: 'Što jeftinije to bolje!' – govorio je Simić.

Zahvaljujući Nikoli Simiću, glas su svojevremeno dobili između ostalog i Šilja, Miki Maus i Gargamel.

Nikola Simić preminuo je u Beogradu 2014. godine.

Vlastimir Đuza Stojiljković - patak Dača

crtac4

Filmski, televizijski i pozorišni glumac Đuza Stojiljković pozajmio je svoj karakteristični glas brojnim crtanim junacima – Patku Dači, Rafaelu ("Nindža kornjače"), Bendžaminu Frenklinu …

Iz obilja replika, koje je izgovarao karakterističnim "pripovjedajućim" vokalom, fanovi crtića, izdvajaju onu, kako kažu "besmrtnu" iz čuvenog Diznijevog animiranog filma o Bendžaminu Frenklinu, u kojoj se pronalazač obraća svom prijatelju mišu: "Amose, da li je to bio elektricitet?".

Sinhronizacije crtića, koje je prema sopstvenom priznanju u staroj dobroj postavi radio sa uživanjem na kraju karijere više nije prihvatao, jer su postale zahtjevne. Djeca su mu često prilazila zbog mnogih junaka, koje je "oživio".

"Treba umjeti osvojiti djecu. Pokušavali smo to da objasnimo Boletu Stošiću, koji je zbog "Boleta iz bureta" bio popularniji od svih nas. A on se ljutio kada bi klinci vikali: Boleee iz buretaa", rekao je jednom Stojiljković.

Vlastimir Đuza Stojiljković preminuo je u Beogradu 2015. godine.

Mića Tatić - Popaj

crtac5

Barda srpskog glumišta, Miću Tatića zvali su "majstorom naracije". Nikome kao njemu nije polazilo za rukom da dirne u srce sa onom legendarnom uvodnom "Nekada davno, u davna prastara vremena". Mići ste jednostavno morali da vjerujete (ako sumnjate, predlažemo da pogledate crtić o legendarnom biku Ferninadu, koji je volio da sjedi ispod drveta i miriše cvijeće).

Osim Popaja, zahvaljujući njemu progovorili su i Pera Djetlić, Veliki Štrumpf, Paja Patak, Tarzan, brzi Gonzales.

"Volimo da se igramo! Zato sinhronizujemo", rekao je svojevremeno Tatić. 

"U koži Paje Patka osjećam se podjednako dobro kao i u koži drugih crtanih junaka. Najvažnije od svega je da se identifikujete sa likom kojeg sinhronizujete. A, presudnu ulogu, pak u ovom poslu imaju glumački refleksi i takozvano duhovito zavrtanje jezika! To je trik pomoću kojeg se lako i brzo mijenja boja glasa."

Pored sinhronizacija, Tatić je ostao upamćen i po dječijem serijalu "Na slovo na slovo", a godinama je najmlađe slušaoce Radio Beograda zabavljao emisijom "Dobro jutro deco".

Preminuo je 25. marta 1991. godine.

Dobrila Matić - Kalimero

crtac6

Sjajnu glumicu Dobrilu Matić su zvali caricom dječije mašte. Starija publika je pamti prije svega po legendarnom pilencetu Kalimeru i njegovoj opaski: "Nepravda, pa to ti je!" Oni malo mlađi zahvaljujući njenom glasu voljeli su brojne likove iz "Štrumpfova" i "Snorkijevaca".

Pored lika tetka Zorke u seriji "Vaga za tačno merenje" Matićeva će ostati upamćena i po sjajnim televizijskim, filmskim , ali prije svega pozorišnim rolama.

U dramskom studiju koji je vodio Raša Plaović sa njom su na klasi bili i – Beba Živković, Ljubica Ković, Olga Ivanović, Renata Ulmanski, Jovan Milićević, Milan Puzić, Zoran Ristanović, Tatjana Lukjanova.

Dobrila Matić je preminula 24. novembra 1993.

Izvor: telegraf.rs

Ne propustite