Naučnici istražuju dva smrtna slučaja: Pojavile se sumnje da je bolest zombi jelena prešla na ljude?
Slučajna medicinska analiza sugerira da je smrtonosna prionska bolest možda prešla s jelena na ljude.
Dva lovca su umrla nakon što su konzumirali divljač od populacije jelena poznate po infekciji kroničnim oboljenjem gubljenja tjelesne mase, neizlječivom, smrtonosnom prionskom bolesti ponekad poznatoj kao bolest zombi jelena, sličnoj bolesti ludih krava, ili luda krava.
Tim doktora sa Univerziteta u Teksasu izvještava da je 72-godišnji muškarac preminuo nakon što je pokazao brzo nastalu konfuziju i agresiju.
Doktori bilježe da je prijatelj tog muškarca, koji je bio član iste lovačke lože, preminuo kasnije, na nepoznatom datumu, nakon što je pokazao slične simptome. Post-mortem analiza je utvrdila da je ovaj drugi pacijent umro od Creutzfeldt-Jakobove bolesti, poznate kao prionska bolest.
Budući da je prionska bolest relativno rijetka kod ljudi, ova dva slučaja mogla bi značiti da je hronično oboljenje gubljenja tjelesne mase kako ga opisuje Centar za kontrolu bolesti, a nikada nije prijavljeno kod ljudi prešlo zoonotski sa životinja.
Prionske bolesti, poznate kao Creutzfeldt-Jakobova bolest ili CJD kod ljudi, su prilično zastrašujuće. Prioni su proteini koji nisu pravilno složeni, te zbog toga ne funkcionišu kako bi trebali. Problem je u tome što ovi nepravilno složeni proteini nauče druge proteine oko sebe kako da se također loše slože, rezultirajući širenjem disfunkcionalnog tkiva koje se ne može zaustaviti ili izliječiti.
Širenje priona kroz moždano tkivo izaziva simptome vrlo slične vrsti brzog demencijalnog procesa, na koji pacijent na kraju podlegne. Budući da CJD ne izaziva nikakav imunološki odgovor, praktično je nemoguće dijagnosticirati ga kod pacijenta za života.
Već su izražene ozbiljne zabrinutosti u vezi s kroničnim oboljenjem gubljenja tjelesne mase. Ono inficira životinje poput jelena, losova i irvasa, i čini se da se relativno lako prenosi među njima; naučnici misle da se prenosi putem tjelesnih tekućina poput krvi ili pljuvačke, bilo direktnim kontaktom, bilo kontaminacijom u okolini.
Istraživanja su također pokazala da kronično oboljenje gubljenja tjelesne mase može inficirati miševe modificirane ljudskim genetskim materijalom u laboratorijskim uvjetima. A ljudi su očigledno prilično nezainteresovani za rizik. Studija još iz 2019. godine primijetila je da se godišnje konzumira između 7.000 i 15.000 životinja oboljelih od te bolesti, a taj broj vjerovatno raste za 20 posto svake godine.
Nije pouzdano poznato da li su ova dva muškarca opisana u medicinskom izvještaju podlegla kroničnom oboljenju gubljenja tjelesne mase, ili je njihova bolest imala drugi izvor. Prionska bolest može nastati spontano, na primjer, iako je to, koliko znamo, izuzetno rijetko.
Izvještaj o slučaju također ne navodi odakle su poticala ova dva muškarca, ali bolest se može pronaći širom kontinenta Sjeverne Amerike u divljim populacijama, uključujući barem 32 države u SAD-u i širom Kanade. Također se može naći i među farmiranim jelenima.
S obzirom na to da je zoonotska prionska bolest apsolutno moguća, i da se prijenos na ljude već neko vrijeme predviđa, situacija, kažu doktori, zahtijeva oprez i pažnju.
"Iako uzročnost ostaje nepotvrđena, ovaj skup slučajeva naglašava potrebu za daljnjim istraživanjem potencijalnih rizika konzumiranja CWD-inficiranih jelena i njegovih implikacija za javno zdravlje", pišu oni.
"Skupovi sporadičnih slučajeva CJD-a mogu se pojaviti u regijama s potvrđenim populacijama jelena s CWD-om, nagovještavajući potencijalni prijenos priona između vrsta. Nadzor i daljnja istraživanja su ključni kako bi se bolje razumjela ova moguća veza."
Izvještaj o slučaju objavljen je u časopisu Neurology.