Tužilaštvo BiH bez ijedne podignute optužnice za negiranje genocida
I dok preživjele žrtve genocida čekaju na moralnu satisfakciju i pitaju kada će Tužilaštvo Bosne i Hercegovine konačno nekog procesuirati zbog negiranja genocida, iz državnog Tužilaštva navode niz problema s kojima se suočavaju kada je riječ o ovim predmetima. Ipak, postavlja se pitanje koliko su ti problemi relevantni da i nakon skoro tri godine postojanja zakona o zabrani negiranja genocida nijedna optužnica nije podignuta?
Ko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida utvrđen pravosnažnom preusdom kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Tako glase izmjene Krivičnog zakona, koje je bivši visoki predstavnik Valentin Inzko nametnuo prije skoro tri godine. Međutim negiranjima i dalje svjedočimo.
“Mi ne želimo da živimo sa narodom koji srpskom narodu pokušava da stavi tako sramnu etiketu koju uopšte ne zaslužuje. Prvo genocid se uopšte nije desio, da se desio ne bi forsirali tu stalnu priču iznova. Pričaju o Srebrenici u kojoj još nije dokazano da je više od četiri hiljade stradalih, a niko ne pominje tri i pol hiljade Srba”, riječi su predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika.
“Poseban problem u radu tužilaca predstavlja činjenica da prijave nisu zaprimljene od strane nadležnih policijskih agencija za provođenje zakona, koje imaju potrebna znanja da u radnjama prijavljenih prepoznaju elemente krivičnog djela i da za te radnje prikupe dokaze koji to potkrepljuju. Na ovom mjestu ne želimo da se stekne utisak kako se na prijavi ne može raditi samo zato što je podnesena od strane građana ili drugih organizacija, podvlačimo samo činjenicu da policijske i sigurnosne agencije imaju više profesionalnog znanja o navedenoj tematici”, ističe Adisa Karčić, stručna saradnica za odnose s javnošću Tužilaštva BiH.
Dok se građani pitaju zašto Tužilaštvo BiH još nije otišlo dalje od istrage, toj instituciji je izgleda ključni problem taj što prijave i dostavljaju građani, mnogi putem maila i anonimno. Dodaju i da mnogi nakon prijave nisu spremni na dalju saradnju. Međutim, zar su saradnja i više dokaza potrebni kad otvorenom i javnom negiranju i relativizaciji broja žrtava svjedočimo svakodnevno u javnom prostoru?