Pretvorimo svako djelo u ibadet Uzvišenom
Kada govorimo o uspješnom čovjeku, ili bolje reći uspješnom čovjeku na ovom svijetu, uglavnom gledamo kakva su njegova postignuća u smislu obrazovanja, ugleda, imetka i porodice. Često imamo običaj reći da je neko ko se zaposlio, oženio/udao i dobio djecu uspješna osoba.
S druge strane, kada gledamo na uspjeh čovjeka u širem smislu, uključujući njegov Ahiret, onda ovozemna postignuća nemaju neku značajnu vrijednost ukoliko nisu prožeta brigom o budućem svijetu. Tako, obrazovanje čiji smisao nije učenje u ime Gospodara koji stvara je materija od koje čovjek može imati korist na ovom svijetu ali na onom svijetu će ta korist izostati.
Posao koji se ne radi sa ubjeđenjem da se njime izvršava naredba Uzvišenog „Trudite se/radite!“ je rad za ovaj svijet, bez nagrade na onom svijetu. Posao kojim se nema za cilj doprinijeti zajednici, društvu, pomoći drugima- posao je egoista koji u svemu gledaju samo sebe i ovaj svijet.
Imetak u kojem nema udio za siromašne, potrebne, iskušane, imetak je koji će čovjeku biti samo na teretu na onom svijetu. U takvom imetku nema bereketa, nema slasti, nema zadovoljstva čak ni na ovom svijetu.
Porodica koju ne čuvamo od vatre, porodica o kojoj ne brinemo, naročito kada je u pitanju islamski odgoj djece, može da bude veliko iskušenje još na ovom svijetu, a na budućem tuga i propast i nama i njima:
„Reci: “Stradaće, uistinu, oni koji na Sudnjem danu izgube i sebe i porodice svoje. Eto, to je pravo stradanje!”(sura Ez-Zumer, 15)
**
Kada kažemo riječ ibadet, većina nas odmah pomisli na namaz, post, zekat, zikr, učenje Kur’ana… Međutim, čovjek može da svako svoje djelo pretvori u ibadet i da ima korist od toga na oba svijeta. Jer, čak i na ovom svijetu, poseban bereket se unosi u sve ono što radimo radi Njega i Njegovog zadovoljstva.
Znanje koje stičemo, neka bude radi Njega. A sve ono što ne možemo zanijjetiti da je radi Njega- ostavimo. U tome nema hajra. Zamislimo blagodati da učimo Kur’an radi Njegovog zadovoljstva. Da učimo arapski jezik da bi razumjeli bolje vjeru i Njemu se približili. Da učimo medicinu da bismo zarad Njegovog zadovoljstva pomagali drugim ljudima i bili od koristi zajednici. Da učimo ekonomiju, mašinstvo, arhitekturu ili bilo koju društveno korisnu znanost, s ciljem da budemo od koristi, da doprinesemo društvu u kojem živimo, da iskoristimo potencijale i blagodati koje nam je On dao. I svaka ta nauka, svaki moment proveden u učenju, svaki ispit- za sve to imamo nagradu kod Uzvišenog Allaha. Zar takva nauka već sama po sebi nije blagodat, bereket i zadovoljstvo? I sve teškoće na koje naiđemo na tom putu- sve vidimo kao stepenicu ka postizanju cilja, ali ne ličnog, već višeg cilja koji nije samo materijalna (imetak) ili vidljiva korist (ugled, društveni položaj).
Posao koji radimo- ako imamo na umu da je i sam rad ibadet- donijeti će nam slast i zadovoljstvo, te nagradu Uzvišenog: svaki put kada nahranimo roditelja, supružnika, dijete- svaki put imamo nagradu i počast da smo od onih preko kojih je Allah odredio da dolazi drugima nafaka. Usput, uz svaki rad možemo da ibadetimo dodatno na druge načine: učeći ili slušajući Kur’an dok idemo (vraćamo se s) posla ili na poslu, učeći zikr i veličajući Allaha, učeći salavate na Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi wa sellem…
Imatek koji nam je Allah podario možemo pretvoriti u ibadet: sviješću da je sve Njegovo i da ničega nismo pravi vlasnici, zahvalnošću Allahu, izdvajanjem imetka za siromašne, ne uzdižući se nad onima koji su u potrebi… Svaki put kada se zadivimo onome „što smo ostvarili“ a prisjetimo se da je sve Allahovo i zahvalimo Mu se na tome, imamo dobro djela i gradimo svoj Ahiret.
Porodica koju nam je Allah darovao ogroman je emanet, naročito za muškarce. Žena je emanet i čovjek je odgovoran za brigu o njoj. Djeca su emanet, i muškarac je u prvom planu odgovoran za njih- još i prije njihovog rođenja- izborom valjane i čestite supruge za majku svoje djece. Na blagodatima porodice najviše se zahvaljuje trudom i radom da ta porodica bude Njemu pokorna i bliska. I sve što na tom putu čovjek čini i ulaže vlastiti trud- za sve će imati ogromnu nagradu kod Allaha Uzvišenog.
Stoga, pretvorimo sve što radimo u ibadet Njemu. Očistimo nijjet. Unesimo bereket time što ćemo sve podrediti Njemu. I čak na ovom svijetu nagrada će biti velika, a tek na onom:
„I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju.“ (sura Es-Sedžda, 17)
Gospodaru, učini nas od onih koji su Ti bliski svakim svojim djelom. Od onih kojima si Ti uvijek na umu i koji u svemu što rade ili imaju vide priliku da se približe Tebi. Amin.
(N-um)