Grabus: Noć Lejletul-kadr je donijela vječno znanje i put selameta i spasa ljudskog roda

Večerašnje izdanje emisije ''Stil života u islamu'' posvećeno je važnosti, ljepoti i vrijednosti ove noći o kojoj razgovaramo s profesorom Nedžadom Grabusom, muftijom sarajevskim.

''Zadovoljstvo je biti na Hayatu. Mi smo s vama od početka ramazana i imate vrlo lijepe emisije, a ja molim Allaha, dž. š., da i večerašnji susret uoči noći Lejletul-kadr bude prilika da pokušamo doći do srca ljudi koji vole ne samo svoju vjeru, nego i sve što je dobro u čovjeku. Kada govorimo o pregledu historijskog toka objavljivanja Kur'ana, ali i kasnijeg tumačenja i muslimanskog mišljenja utemeljenog na Kur'anu časnom i hadisu, kao i na životopisu Muhammeda, s. a. v. s., znamo da su i raniji Božiji poslanici imali objave. Allah, dž. š., je stalno komunicirao s čovječanstvom. Pojedini poslanici imali su priliku dobiti i objavu. Kako su dobijali objavu, tako bi je prenosili ljudskom rodu. Tako govorimo da su Božiji poslanici: Musa, a. s., Ibrahim, a. s., Isa, a. s., Davud, a. s., Muhammed, a. s., imali, naravno, svoje poteškoće kao Božiji poslanici, ali i čast da budu oni kojima se Allah, dž. š., obraća. Tako je Ibrahim, a. s., koji je direktno komunicirao s Allahom, tražio neki signal ili znak koji pokazuje da je on vrijedan toga, a Allah mu je rekao: 'Zar sumnjaš, ne vjeruješ?' Ibrahim je odgovorio: 'Vjerujem, ali želim da mi srce bude mirno.' E, to je čovjekovo stanje. Čovjek hoće da njegovo srce bude smireno, da bude umireno kako bi iz ovog materijalnog svijeta, da tako kažem, ograničio neke naše vidike', pojašnjava odnos Allaha dž.š. Stvoritelja svjetova prema ljudskom rodu.

'Dao nam je čula na osnovu kojih spoznajemo svijet u kojem živimo. Dao nam je čulo sluha i mi Mu se zahvaljujemo na tome. Dakle, Ibrahim, a. s., je htio čuti šta mu Gospodar poručuje. Htio je to čuti i Musa, a. s., i Isa, a. s. Muhammed, a. s., je jedini imao Miradž kao potpuno čista duša koja može Božiju riječ primiti izravno na srce i potom je prenijeti cijelom ljudskom rodu zauvijek', pojašnjava karakter Muhammeda, s. a. v. s., kao posljednjeg Božijeg poslanika muftija Grabus i dodaje da je pitanje objave vjerovatno jedno od najizazovnijih pitanja o kojima se može govoriti.

''Kako je Ibrahim, a. s., imao potrebu da čuje Boga, tako je i Musa, a. s., imao potrebu da vidi Boga, dž. š., da Mu se ukaže. Allah, dž. š., u Svojoj skrivenoj biti, ne može se pokazati u ovom vidljivom svijetu. Bog, dž. š., je s poslanicima komunicirao riječju i time im dao ono što je i najveća tajna u ljudskom životu. Kako mi govorimo? Kako mislimo? Ko to može definisati? Kako čovjek može artikulirano govoriti? U suri ar-Rahman govori se kako je Allah stvorio čovjeka, naučio ga čitati, poslao mu Kur'an i dao mu 'bejjan' – mogućnost da govori. Zato je govor u islamskom učenju, kada je posrijedi knjiga, kada je posrijedi razumijevanje onoga što Allah, dž. š., daje ljudskom rodu preko poslanika najvažniji izraz Božije svemoći'', potvrđuje muftija Grabus izvanrednost Allahovog stvaranja činjenicom da je ljudskom rodu dao mogućnost govora, učenja i razumijevanja, dodajući da Allah, dž. š, daje različitim ljudima različite talente, ali da preko svih poslanika daje knjigu.

'U mjesecu ramazanu, promišljajući Muhammed, s. a. v. s., se povlačio u itikaf, osamio bi se kako bi promišljao o velikim temama i posmatrao svijet u kojem živi. Tada bi njegova hazreti Hatidža postila šutnjom. U tom itikafu pojavljuje mu se melek Džibril-i Emin, isti melek koji je donosio objave i Ibrahimu, a. s., Musau, a. s., i Isau, a. s., i on poziva Muhammeda, a. s., da uči, čita, promišlja i on probudi srce Muhammeda, s. a. v. s. To je susret nebeskog i zemaljskog svijeta. Evo, sada živimo u vrijeme digitalne revolucije, pa se možemo zapitati, naravno, ne na doslovan način, koji je to algoritam kojem Allah, dž. š., preko meleka Džibril-i Emina prosljeđuje Svoju objavu Muhammedu, s. a. v. s. Po predaji, Muhammedovo srce zatreperi i od tog trenutka spoznaje znanje, ne u savremenom smislu da je znanje moć ili novac, nego da je to znanje vrlina. To je vječno znanje koje pokazuje put vječnog spasa svih ljudi, to je put selameta i upute za svakog čovjeka', pojašnjava muftija Grabus specifičnost i izuzetnost posljednje objave koju je Allah, dž. š., preko meleka Džibrila objavio Muhammedu, s. a. v. s., za sve čovječanstvo.

'Od trenutka kada se ta Božija riječ polako spušta među ljude, Muhammed, a. s., se prvo susreće s hazreti Hatidžom i ona ga odmah hrabri, ona je s njim. Time Allah pokazuje da čovjek nije sam. Njegovi najbliži prijatelji su mu povjerovali, a teško je povjerovati da čovjek može dobiti uputu od Gospodara svjetova. Jer, kao što znamo, Muhammed, s. a. v. s., nema božanskih atributa, on je čovjek. Međutim, kada Allah spusti milost u srce čovjeka, ona ga obaspe i on je odmah spreman da povjeruje iako to znači i promjenu dotadašnjih uvjerenja. Allah, dž. š., tako i kaže Muhammedu da On ne upućuje u islam onoga koga Muhammed, a. s., voli, nego onoga do koga dođe Allahova milost', pojašnjava muftija Grabus snagu i važnost Allahove milosti i upute svim ljudima.