Serija "Velo misto" (1980): Glumci, snimanje, šminka, scenografija i još ponešto

Seriji Velo misto od početka se mnogošto zamjeralo – što nije snimana filmskom kamerom na autentičnim lokacijama, nego među kartonskim kulisama Jadran filma; loše osvjetljenje, loša scenografija, “drvena gluma” nekih likova, trivijalni dijalozi ... te – loša maska.

Danas, kad se popularna serija (opet) reprizira, mnoge stvari izgledaju drugačije. S vremenskim odmakom lakše je (onima koji to nisu uspjeli odmah) vidjeti da dijalozi nipošto nisu trivijalni, te da je duh grada i njegovih stanovnika i te kako uhvaćen. Snimanje na originalnim lokacijama i tada je, vjerovatno, iziskivalo previše intervencija (što bi značilo i prevelike troškove), da bi se producenti odlučili na takav potez. 

Što bi, naime, trebalo napraviti da Hajdukov Stari plac izgleda kao što je izgledao u vrijeme dok se zvao Kraljeva njiva? Što bi sve trebalo napraviti da Riva bude zemljana, s murvama, jedrenjacima i parobrodima kakvi su plovili u austrougarsko vrijeme, ili između dva rata?

A što se maske tiče, došlo je vrijeme da je se testira “u praksi”. Glumci koji su u vrijeme snimanja serije bili mladi, ali su glumili likove koji su starili iz epizode u epizodu, danas su dosegli stvarnu dob za koju im je onda trebala maska. I eto, može se vidjeti kako su im godine dodavali šminkeri, kako su ih oni vidjeli starije za tridesetak godina, a kako ih je “vidjelo” vrijeme proteklo od stvaranja serije do danas.

Usporedba “zrelog” izgleda, uz pomoć ondašnjih i današnjih fotografija, više je iznesena kao zanimljivost, nego kao kritika rada šminkerske ekipe Veloga mista, koju je predvodila (danas pokojna) šminkerica i frizerka Ružica Vidmar. Sasvim sigurno su im na raspolaganju bile metode i tehnike manje razvijene nego danas (iako bi se, doduše, s druge strane moglo reći da je umijeće – umijeće, bez obzira kakvim se sredstvima raspolaže).

Svakako, vidljivo je da šminkeri nisu računali na ona temeljna obilježja crta lica starije osobe – tkivo obraza, podbratka, kapaka... nije spušteno, i dalje mladalački čvrsto stoji, neuvjerljivo naborano šminkom. Uvjerljivijem staračkom izgledu nije doprinosilo ni to što nije bilo oćelavjelih “s godinama” – svi su likovi, naime, “starenjem” dobivali guste sijede perike. Likovi su, doduše, u seriji ‘umirali’ u različito vrijeme, što se odražavalo i na masku: likovi koje igraju Vučković i Štrljić, recimo, nisu dočekali ‘duboku starost’, odnosno posljednje dvije-tri epizode.

Iako pripadamo kulturi koja je prestala (ako je ikad i znala) prepoznavati ljepotu i na licima koja nisu mlada, život je pokazao kako je stvarna starost ljepša od “umjetne”. Uostalom, i stvarna mladost je ljepša od umjetne, a u Velome mistu je i toga bilo – likovi praških studenata, na primjer, već su u prvim epizodama, uza sav šminkerski trud, vidljivo stariji od dobi u kojoj su u seriji trebali biti.

P.S.

‘Rasula se dica Velog mista’

Prije 16 godina, 1999. godine, u ‘Slobodnoj Dalmaciji’ objavljen je tekst pod naslovom ‘Rasula se dica Velog mista’. Pritom se mislilo na njihovo ‘radno’ rasipanje po različitim kazališnim kućama, te više ili manje uspješnim daljnjim karijerama. Danas bi isti naslov mogao dobiti puno tužniji smisao: u vrijeme pisanja spomenutog teksta pokojni su bili autori serije Joakim Marušić i Miljenko Smoje, Uglješa Kojadinović koji je glumio Profesora, Krešimir Zidarić - Baćo ... Danas je taj popis znatno duži: Velo misto ostalo je još i bez svoga Meštra - Borisa Dvornika, umrli su Zdravka Krstulović, Vaša Svitlost - Ljubo Kapor, Etta Bertolazzi, Josip Genda, Fabijan Šovagović, Vasja Kovačić, Ivica Vidović, Ines Fančović ...

Izvor: slobodnadalmacija.hr