Jugoton: Izložba "Istočno od raja" (FOTO)
Ako negdje u mračnom kutku na tavanu slučajno nalete na prašnjave crne diskove od vinila, neki novi klinci vjerovatno će oduševljeno pomisliti da su pronašli frizbi, nekad omiljeni rekvizit za plažu. Mene su već pitali za šta služi gramofon (naravno da nisu znali kako se zove, ali naglašavam da je kasetofon malo bolje prošao) i gdje su se tačno ubacivali ti veliki crni CD-ovi. Odustala sam i od objašnjavanja tajne veze između kasete i olovke, jer tek to ne bi skapirali. Uglavnom, kao dijete veselih sedamdesetih, veliki sam poštovalac njenog veličanstva gramofonske ploče i tvrdim da ništa ne može da zamijeni neodoljivi zvuk vinila dok klizi ispod igle na 33 ili 45 obrtaja. Imala sam sreće što sam se ogrebala o ona normalna, pristojna vremena (u mom slučaju – osma decenija prošlog vijeka), kada se imalo svega, pa i ploča. U mojoj kolekciji najviše je onih objavljenih pod etiketom Jugotona. Stariji čitaoci vjerovatno se sjećaju reklame sa crvenom ptičicom, koja je veselo najavljivala: Nova ploča!
Bračni par koji čine zagrebački umjetnici Sanja Bahrah-Krištofić i Mario Krištofić inicirao je jedinstvenu multimedijalnu izložbu o Jugotonu pod nazivom Istočno od raja, koju su krajem prošle godine vidjeli Zagrepčani u Tehničkom muzeju, a uskoro će biti predstavljena i Beograđanima, u Muzeju nauke i tehnike.
Sanja Bahrah-Krištofić i Mario Krištofić
Jugoton, prva i najveća diskografska kuća Jugoslavije, primjer je socijalističkog diva popularne kulture izraslog na krilima industrijalizacije i modernizacije u razdoblju od 1947. do 1991. godine. U svojim najsjajnijim danima imao je milionske tiraže, ugovore sa mnogim domaćim autorima i izvođačima, licencna izdanja, direktorski i urednički tim snova. Fabrika ploča osnovana je 1. avgusta 1947. odlukom Radio komiteta FNRJ, a počela je sa radom u novembru iste godine, na adresi na kojoj se danas nalazi njen nasljednik, Croatia Records. Pedesetih godina, kada su se najviše izdavale singlice, bilo je dosta problema sa nabavkom materijala za izradu ploča, pa su se mljele stare kako bi se napravile nove. Zlatno doba Jugotona počelo je 1966. kada je potpisan ugovor o saradnji sa kompanijom iz Londona, nakon čega je u kratkom periodu došlo do obnavljanja proizvodnje. I, ostalo je istorija … Tereza, Oliver, Fosili, Mišo Kovač, Arsen, Josipa, Parni valjak i mnoge, mnoge druge zvijezde svoje prve albume izdale su pod okriljem giganta iz Dubrave. Vjerovatno niste znali da je Jugoton objavio bezbroj ploča sa tradicionalnim pjesmama iz Srbije, da je Toma Zdravković gotovo sve albume izdao za ovu zagrebačku kuću, da su u njenim studijima snimali i Olivera Marković, Partibrejkersi, Idoli, Miki Jevremović, Oliver Mandić, EKV ... Apsolutni rekorder po broju prodatih ploča je Danijel Popović sa albumom na kojem se našla legendarna evrovizijska Džuli i koji je prodat u nevjerovatnih 717.166 primeraka. Čuveni festivali lakih nota iz Splita, Opatije, Zagreba, solunske pjesme, beogradski novi talas, Doris, Gabi – svi na istom mjestu, u danas možda nezamislivim kombinacijama.
Jugoton je zaista bio paket aranžman ovih prostora. Uticajan, nezaobilazan, pokazao je da se i ovdje pisala istorija popularne kulture 20. stoljeća. Zato je postao važan dio jugoslovenske mitologije, a i opšte jugonostalgije.
- Ništa ne može da zamijeni one trenutke kada sa novom pločom izletiš iz radnje i nosiš je kući pješke ili tramvajem. Gledaš naslovnicu, upijaš svaki detalj, sitnicu, gradeći oko slike lični doživljaj muzike. Tako su muzika i imidž postali jedno. I danas sve drage albume koje smo kupovali automatski vezujemo uz sliku sa omota - kaže Sanja Bahrah-Krištofić.
- Ideja za izložbu o istoriji Jugotona nije došla slučajno. Štaviše, dugo se kuhala u nama. Tokom godina poklopilo se mnogo stvari koje su vodile cilju. Prije svega, ljubav prema pločama i njihovim naslovnicama davno prije nego što smo se Mario i ja upoznali, a i danas smo pasionirani skupljači nosača zvuka s hroničnim nedostatkom prostora i vječnim viškom prašine. Tehnički muzej u Zagrebu postao nam je partner nakon što su prihvatili saradnju na projektu. Kod njih se čuvaju sve mašine nekadašnjeg Jugotona, pa tako izložba čini cjelinu tehničkog i vizuelnog naslijeđa firme.
Prvi naš posao bio je 1983. godine, kada smo uradili omot LP-ja za grupu Dorian Gray, sa čijim smo se članovima družili, odlazili na probe, naprosto živjeli i radili u ritmu tog novog talasa. Slijedili su Denis & Denis, Film, Parni valjak, Josipa Lisac, Tajči, Boris Novković i mnogi drugi. Slušali smo i skupljali ploče zbog muzike, ali i zbog omota.
U beogradskom Muzeju nauke i tehnike biće prikazani svi eksponati koji su viđeni na zagrebačkoj izložbi: omotnice, fotografije, nacrti, dokumentacija, nagrade poput Jugotonove žune, zlatne i dijamantske ploče, veliki broj tehničke opreme, prese, mašine, muzički i video zapisi, uređaji kojima se predstavlja cijeli proces od snimanja preko proizvodnje do reprodukcije nosača zvuka...
Ukupni godišnji tiraži bili su mislena imenica za današnje, pa i tadašnje pojmove. Sama fabrika je bila pravi socijalistički div, ali i primjer humanog odnosa prema radnicima. U harmoničnim objektima u krugu ove kuće postojali su restorani, ljekar, sportski tereni, park, vlasititi autobuski prevoz – sve o čemu danas možemo samo da sanjamo. U Jugotonu je bilo 550 stalno zaposlenih i oko pet hiljada spoljnih saradnika u cijeloj Jugoslaviji. U svoje vrijeme fabrika je mogla da se pohvali opremom po najvišim standardima jer je sarađivala sa svjetskim diskografskim centrima.
Tekst: Snežana Ilić
Izvor: snezanapolis.com