Znate li zašto nam je tako teško da se predomislimo?

Sigurno većinu vas nervira neko iz vaše okoline ko je tvrdoglav i nikako ne želi promijeniti svoje mišljenje?

Sve je toliko očigledno da taj neko nije u pravu, ali on se drži svog stava kao pijan plota. Nemojte se uzbuđivati. To je sasvim normalno ponašanje. Štaviše, i vi se tako ponašate. Ne postoji osoba koja uvijek sasvim racionalno sagledava činjenice oko sebe i donosi razumne zaključke. Kada jednom nešto zaključimo, skloni smo da se toga držimo po svaku cijenu, te ne odstupamo ni makac. Takva je ljudska priroda i način na koji naš mozak funkcioniše.

U psihologiji se ovaj fenomen naziva pristrasno potvrđivanje i njegove su glavne karakteristike:

1) Mi oko sebe vidimo sa ono što potvrđuje naše mišljenje

Naš mozak je tako napravljen da razmišlja i primjećuje samo stvari o kojima razmišlja. Na primjer, obično dok šetamo ulicom ne razmišljamo o tome koju boju kose imaju prolaznici, ali ako tih dana planiramo da se ofarbamo u crveno, primjetit ćemo skoro svaku crvenokosu osobu na ulici. To isto važi i za stavove i mišljenja. Vidjet ćemo i uočiti samo ono što već potvrđuje naše mišljenje. Na primjer, zamislite da osoba koja smatra da vegetarijanstvo nije dobro, čuje da se razbolio neki poznanik koji je istovremeno i vegetarijanac. Odmah će to protumačiti kao dokaz svog mišljenja, iako možda i druge osobe u okolini imaju istu bolest, ali on to neće ni primjetiti. Naš mozak naprosto tako funkcioniše.

2) Sve tumačimo na svoj način

Svako gleda svijet iz svog ugla. Jedan isti događaj dvije osobe mogu da sasvim različito protumače. Na primjer, vijest o povećanju broja razboda, neko će da protumači kao negativan efekat savremenih vrijednosti koje podstiču sebičnost, dok će neko to vidjeti kao dobru stvar, jer ljudi imaju veći izbor i nisu primorani da budu u braku.

3) Težimo informacijama koje samo potvrđuju naše mišljenje

U principu je dokazano da mi uvijek tragamo za informacijama koje se slažu sa onim što već mislimo. Na primjer, ako je neko socijalističkih shvatanja, čitat će samo takvu literaturu i obrnuto. Isto važi i za osobe sa kojima se družimo. Ne prija nam da budemo u društvu neistomišljenika, i zato se obično često ni ne susrećemo sa mišljenjima koja su drugačija od naših.

4) Ne želimo da sabotiramo sami sebe

Kao što nam ne prija da nas neko drugi omalovažava, tako nam ne prija ni da to radimo sami sebi. A priznavanje samom sebi da nismo u pravu i da se pogrešno ponašamo je dokaz da nismo dovoljno vrijedni. To je osobina inherentna svim ljudima. Naprosto ne želimo da ispadnemo loši u sopstvenim očima, pa se držimo starih vjerovanja i mišljenja.