RAT U UKRAJINI STVORIO JE FRANKENSTEINA PRED VRATIMA MOSKVE: Analiza - je li se u Rusiji ipak dogodio državni udar iako je na kraju dana Prigožin "pokazao milost"?

Malo je dana koji se kao datumi graviraju u povijest jer malo je povijesnih trenutaka kada se u jednom danu događa toliko da samu povijest preusmjeravaju. Danas je jedan od tih dana i upravo mu svi svjedočimo. Još je jednom 24., ali lipnja, ono prošle godine je bio 24. veljače.

Jevgenij Prigožin. Stvaran ranije, ali dodatno oblikovan u ruskom ratu u Ukrajini. Jevgenij Prigožin je Frankenstein, ali nije ga kreirala samo Rusija kojoj upravo trese temelje. Prigožin je jedna nova vrsta Frankensteina, idealno bi mu se uklopio originalni podnaslov knjige - moderni Prometej. Ali ovaj Prometej nije "ukrao Bogovima vatru" već je ovladao nekim novim metodama koje su ga učinile nezaustavljivim (danas je stigao sve do moskvoske regije, bez gotovo ikakvog vojnog otpora, prije no što je objavio kako se okreće natrag).

Prigožin je podizanjem oružane pobune u Rusiji 24. lipnja 2023. postao jedan od likova iz ruske povijesti, ali oni koje će ubuduće pokušati iz retrospektive obrazložiti njega, njegove poteze i njegov pothvat, imat će velikih problema jer Prigožin je izvor izjava svih vrsta. Otkako se pojavio na "sceni" bio je kontradiktoran sa svojim izjavama. U svojim audio porukama uvijek je bio u stanju izjaviti "ponešto za svakog". Njegove neosporne male istine nosile su ga i uspinjale kroz sve trenutke, a drugo je nestajalo u gužvi.

Prepoznao je, na vrijeme i precizno, da je ruska kampanja manjkava, da joj nedostaje žara i da "običan Rus" ili nije oduševljen Putinovom odlukom od 24. veljače 2022. ili pak načinom na koji je Putin vodio poteze a propos te odluke. Između onih koji ne žele rat i onih koji žele pobjedu u tom ratu nije zapravo ni ostalo previše ruskog naroda, a Prigožin je uspio dohvatiti i jedne i druge. Ne može biti drugog objašnjenja za njegov ulazak u Rostov na Donu kakav smo doživjeli jutros.

Rostov na Donu nije samo veliki južni ruski grad, Rostov na Donu je čvorište ruskih vojnih operacija prema istočnoj Ukrajini. Ovo je glavni vojni centar iz kojeg se pokreću operacije u Ukrajini. Rostov na Donu nije mogao tek tako pasti, navodno i bez ispaljenog metka. Mogao je samo pokazati ono što je očito već neko vrijeme slučaj - Wagner nije više samo jedna od borbenih snaga u Ukrajini, Wagner je konkurent ruskoj vojsci, a Prigožin kandidat za "kalifa umjesto kalifa".

U prijevodu - dio ruske vojske otvoreno je i bez puno razmišljanja stao na stranu Wagnera. Ali zašto? To se može zahvaliti upravo Prigožinu i njegovoj taktici. Kako smo i rekli, u svojim porukama djelovao je kaotično, ali u isto vrijeme i razumljivo onima koji su ga poslušali u namjeri da čuju ono što žele čuti. Slika sigurnih i nedodirljivih visokih dužnosnika koji iz Moskve šalju u smrt mlade Ruse za ciljeve koji su potencijalno dubiozni je snažna slika, živa slika, čak nekako tipično ruska...

Zanimljivo je da je Putin za vrijeme govora jutros spomenuo 1917. i još je jednom stavio u kontekst "ruske katastrofe", nešto s čime se mnogi ne bi složili, no to je već njegov izbor povijesti. Zanimljivo je to jer pod sličnim parolama boljševici i jesu uspjeli izvojevati revoluciju koja će kasnije promijeniti svijet. Isto je bio rat, Prvi svjestski rat. Rusija je bila iscrpljena, a narod je želio kraj ratne tragedije. Boljševici su narodu pružili, između ostalog, upravo to. Putin tvrdi da je to bila veleizdaja i da je Carskoj Rusiji na taj način nanijet poraz. To je opet vrlo diskutabilno jer zahvaljujući Oktobarskoj revoluciji ta ista Rusija je prerasla u Sovjetski Savez koji je pak postao svjetska super-sila.

Ipak, i u uspjehu Oktobarske revolucije i u konačnom padu SSSR-a trebalo je crpiti pouke koje bi se itekako mogle danas primijeniti na ovaj povijesni dan. Prigožin definitivno nije novi Lenjin, štoviše, Prigožin je lenjinov antipod, ali bar u jednom diže pobunu na isti način - nudi kraj rata, pritom izbjegava čak i poraz.

Prigožin, koji je u ovaj rat umočio i ruke i noge do koljena, sad se javlja kao netko tko je od svog terora doživio prosvjetljenje. Rekao je puno, često, ali njegove ključne izjave bile su one jučerašnje. Jer jučer je po prvi put okrenuo leđa tzv. "specijalnoj vojnoj operaciji". U audio poruci rekao je kako je ruski vojni vrh, ciljajući ponovno Šojgua i Gerasimova, jednostavno izmislio sve - i ukrajinsku prijetnju, i priču da Kijev priprema veliku ofenzivu na Donbas, i prijetnju po Rusiju od navodnog udruženja Ukrajine i NATO-a... Drugim riječima, prema najnovijoj verziji Jevgenija Prigožina, cijeli rat bio je pogreška, možda još i više - laž, genocid izvršen nad ruskim narodom koji se namjerno slao u smrt kako bi se bogati oligarsi dokopali vrijednih resursa u industrijskom Donbasu.

Bio je to njegov najširi i najdublji Rubikon do sad. Prešao ga je u trenutku kad je osjetio da se omča oko njega naglo steže. Naime, ministar obrane Sergej Šojgu rekao je da se sve skupine u Ukrajine moraju podrediti ministarstvu obrane do 1. srpnja. Svi su pristali, čak i Čečeni, ali Prigožin nikako nije mogao pristati jer bi to bilo u kontradikciji s njegovim planovima, to bi bio kraj njegovih planova.

Zar zaista može imati takve ambicije? Da sruši rusku vlast i samog Putina? Može, zašto ne. Prigožin se ovdje vodi onom "snivaj veliko", a kroz život je naučio da se stvari tako i dobivaju. Nemojmo zaboraviti tko je Jevgenij Prigožin. To je čovjek koji je krenuo s dna, preko kriminala, zatvora, biznisa do "Putinovog kuhara" i vođe privatne vojske. U međuvremenu stigao je biti štošta, čak i autor i ilustrator dječjih slikovnica (!).

I dok mnogi spekuliraju da je Prigožin jednostavno potpuno radikalan i da se upušta u samoubilačku misiju, njegove izjave zapravo imaju smisao iza kaosa. On je jako lukavo u svim žestokim kritkama ruskog vojnog i političkog vrha izbjegao spominjati predsjednika Vladimira Putina jer zna da Putin ima podršku naroda. U tom pogledu uvijek je ostavio prostor samom Putinu da se riješi onih koje mu on nalaže da se riješi i sve će "biti dobro". Jasno, kad bi Putin počeo voditi rusku politiku kako se Prigožinu prohtje to bi već samo od sebe predstavljalo neki oblik državnog udara.

Tijekom današnjeg dana mogle su se dogoditi godine, ali ipak se neće ići tako daleko jer večeras je Prigožin objavio, nakon telefonskog razgovora s bjeloruskim predsjednikom Aleksandrom Lukašenkom, da zaustavlja svoj "marš na Moskvu" i povlači snage natrag u baze. Ističe kako je to učinio da bi se izbjeglo krvoproliće u Moskvi.

Ali čak da se današnji dan, bez presedana u novijoj povijesti Rusije, završi mirno, već od sutra više ništa neće biti isto i svi će morati svoje kalkulacije prilagoditi jednoj novoj stvarnosti. Wagnerove snage stigle su praktički skoro do Moskve bez ikakvog ili vrlo malog vojnog otpora. To zvuči gotovo nemoguće, ali u isto vrijeme takav dojam su ostavljali i zapaljeni dronovi doslovno iznad Kremlja. Izgleda da je puno nemogućeg u Rusiji postalo moguće, a to je nešto što će trebati imati na umu u danima koji dolaze.

Putin je u svojim govorima otkako je poslao rusku vojsku u Ukrajinu stao u obranu svoje odluke. No, danas, večeras naročito, možda će ipak posumnjati u tu odluku. Napad na Ukrajinu u konačnici stvorio je Prigožina kakvog smo danas gledali, Prigožina koji će sutra ujutro zaprijetiti Moskvi ponovnim pokretanjem "marša" ako se njegovi zahtjevi odmah ne ispune. U neku ruku to već i jest državni udar, samo regionalnog karaktera.

Propali puč je ono što se dogodilo u Turskoj u ljeto 2016. Edrdogan, s kojim je Putin i danas razgovarao, preživio je i pokrenuo osvetu u kojoj su uhapšeni svi koji su mogli biti imalo sumnjivi. Ovo u Rusiji nije propali puč već odmjeravanje veličine istog.

Malo je reći da Ukrajina može slaviti zbog današnjeg dana, ovo je scenarij koji su mogli samo poželjeti iako ishod možda neće biti po njihovoj volji, a ishoda je nekoliko. Ako u Rusiji izbije totalni kaos, građanski rat, onda je Ukrajina zaista na korak do pobjede. Čak i njihova uvelike anemična protuofenziva sigurno će uspjeti kad Rusi počnu ratovati protiv Rusa. Ako pak ova kriza završi potpunom pobjedom nekod od suprostavljenih aktera, to može biti loše po Ukrajinu. Ako Putin eliminira Prigožina još će žešće prioniti uz ideju da je Rusija zaista egzistencijalno ugrožena (mada u neku ruku od sebe same!). Ako pak Prigožin trijumfira tek ćemo vidjeti što će iz svog velikog fonda izjava odabrati kao manifestaciju stvarnog sebe. Jer kad je sinoć rekao da rata nije trebalo ni biti spomenuo je da se sa Zelenskim moglo pregovarati. Je li i dalje za tu ideju? Možda.

Ali Prigožin je bio i najoštriji kritičar ruske vojske tražeći odlučniji, veći i učinkovitiji rat. Protiv Ukrajine, možda i dalje?

Neposredno nakon izbijanja rata prošle godine konstatirali smo da je vrlo moguće da je Putin upao u klopku samom činjenicom da je pokrenuo rat. Isto tako smo rekli da se rano vesele oni koji se nadaju da će ta "klopka" biti kraj Putinove vladavine. Da, mogla bi biti, ali tko dolazi na njegovo mjesto?

Neki na Zapadu već slave Prigožina ističući da je potrebno "i s crnim vragom" ići protiv Putina, ali zar je tako teško vidjeti da bi upravo Prigožin mogao biti sve ono što se tako često pripisivalo Putinu - prijetnja po Europu i svijet?

Naravno, uvijek će biti i teorija da Prigožin potajno radi za zapadne sile. To se, između ostalog, tvrdilo i za Lenjina. U slučaju Prigožina nije teško posumnjati imajući u vidu da je ipak vođa plaćeničke vojske, a ista se bori za onog tko najviše plati. Ipak, teško da bi Moskva tako dugo tolerirala Prigožina da je to bio slučaj. Tolerirali su ga jer su znali tko je, a trebali su njegove "brutalne usluge", trebali su ga da bi se hvalili pobjedom u bitci za Bahmut, a on je na kraju zaključio da se drugi hvale njegovim krvavim uspjesima.

Možda bi Prigožin, ako odluči kasnije provesti svoj marš na Moskvu, odlučio se za mir u Ukrajini, suživot sa Zapadom, a možda bi napao Poljsku i Baltik, jako je teško reći što bi Prigožin napravio i zato je, između ostalog, bitno da ne postane vladar Rusije.

Ali sutra počinje novi dan u Rusiji i jedan vrlo novi trenutak po ruskog predsjednika Vladimira Putina koji Rusijom vlada već 23 godine. Povlačenjem svojih snaga pred Moskvom Prigožin se stavio u dominantnu poziciju, čak i iznad Putina, poručivši mu da je danas izabrao milost i suosjećanje s ruskom krvlju, ali već sutra možda više neće biti takav.

Rusija je imala puno problema otkako je pokrenula napad na Ukrajinu. Kad Prigožin napada ruski vojni vrh zbog, kako kaže, laži i skrivanja istine, jako dobro zna da narod sve vidi i shvaća. Svima u Rusiji je jasno da se na početku rata pokušalo zauzimanje Kijeva i da je to po rusku vojsku loše prošlo. Svi znaju i da su mladi ljudi u stotinama tisuća pobjegli iz zemlje da ne bi završili na frontu. Na kraju, Putinova argumentacija za pokretanje rata u Ukrajini, primjerice "denacifikacija", nikad nije entuzijastično prihvaćena, a Prigožin je sinoć odlučio i to eksploatirati. Bez obzira koliko ova operacija bila pripremana unapried čini se da mu je i to otvorilo vrata Rostova, kao i cestu skoro sve do Moskve...