KARLA ŽIVI SA PARANOIDNOM ŠIZOFRENIJOM, A PRVI SIMPTOMI SU BILI OVI: "Na jedno uho mi šapuće Bog, a na drugo crni đavo"

Porodica i zdravlje
KARLA ŽIVI SA PARANOIDNOM ŠIZOFRENIJOM, A PRVI SIMPTOMI SU BILI OVI: "Na jedno uho mi šapuće Bog, a na drugo crni đavo"
Karla Kuzle već 20 godina živi sa pranoidnom šizofrenijom, a svoju priču podijelila je sa portalom Index. Njene riječi prenosimo u celosti:

Karla Kuzle već 20 godina živi sa pranoidnom šizofrenijom, a svoju priču podijelila je sa portalom Index. Njene riječi prenosimo u celosti:

"Nikad nisam pila alkohol, nisam pušila, nisam koristila narkotike. Sa 16 godina su počele prve prisilne misli. Stalno sam imala osjećaj da na jedno uho čujem Boga, a na drugo đavola kako se svađaju u mojoj glavi i jako sam se bojala.

Imam 45 godina, supruga sam i kćerka, pravnica i spisateljica i osoba koja boluje od paranoidne šizofrenije.

Bila sam nadprosječno inteligentna djevojčica koju su htjeli upisati u školu sa 5 godina. Srednju školu sam završila sa prosjekom 5,00, bila sam jedinica koja je živjela u skladnoj porodici, sve je bilo idealno.

Ali sa 16 godina su počele prve prisilne misli. Roditelji su brzo primijetili da nešto nije uredu i brzo smo potražili pomoć. Odmah se počelo sa intenzivnom psihoterapijom i sa medikamentozom, ali nije bilo pomoći. Sve je kulminiralo 2000. godine kada sam u bolnici primila 7 elektrostimulacija od kojih sam zaboravila godinu dana prije i godinu dana poslije, ali da li mi je to pomoglo teško je reći.

Bolest je bila sve gora i gora. Mozak mi se raspadao na komadiće. To nije bolest koja prođe za nedjelju dana, mjesec, dva, to su hospitalizacije koje traju mjesecima.

U početku počinju neka čudna razmišljanja, uvjerenja, kod mene se pojavio veliki vjerski fanatizam. Mislila sam da sam posebna jer se Bog i đavo svađaju u mojoj glavi....

Planirala sam biti profesorka na fakultetu, osvojiti Nobelovu nagradu za književnosti - ništa od toga nisam uspjela. Sada sam sretna kada se probudim kod kuće, a ne u bolnici.

Sada živim mali život, ali sretan. Moje stanje sada se zove remisija i ja nekoliko godina nisam bila hospitalizovana. Edukujem se i radim na tome da ljudima približim stanja kroz koja prolaze ljudi sa mojom bolesti. Imam supruga koji mi je velika podrška. Zajednički smo zaključili da nemamo zajedničke djece kako naša djeca ne bi bila bolesna....," ispričala je Karla za Index.hr

Karla danas ima za cilj da ljudima objasni koliko je važno liječiti psihičke bolesti i da pokaže da život može biti normalan, samo ako se osoba bori.

Ne propustite