OLIVERA JE ZAVRŠILA U SULTANOVOM HAREMU, A ON SE OD SRAMOTE UBIO: Njena smrt je i dalje MISTERIJA, ni GROB joj se ne zna

Osmanska istorija krije mračne i zanimljive detalje, a ono što se tada dogodilo izaziva veliko interesovanje i danas. Sultan Murat I poginuo je od ruke velikog junaka Miloša Obilića , a zanimljivo je da mu je nasljednika rodila Srpkinja - Čiček Hatun , koji je bio ljubomoran na svog starijeg brata Bajazita I.

Nakon što je njegov otac, sultan Murat I, poginuo u Kosovskoj bici 1389. godine, proglašen je za novog sultana na bojnom polju. U svoj harem uzeo je kćer srpskog cara Lazara, Oliveru, a njen brat i budući kralj Stefan Lazarević postao je njegov vazal.

Postala je jedna od 4 sultanove žene

Olivera je poslana u harem 1390. godine da postane žena Bajazita I (1389-1402). Naime, posle Kosovske bitke, kneginja Milica je vladala Srbijom u ime maloletnog kneza Stefana Lazarevića

Ovaj težak vladarski i majčinski teret odluke o vazalizmu prema Turcima i davanju Olivere u harem podijelila je sa preživjelim plemstvom i crkvenom hijerarhijom. Tako je konačnu odluku o slanju Olivere u sultanov harem donijela Državna skupština krajem 1389. godine. Pored slanja Olivere Bajazit, Lazarevići su se obavezali i na vazalne obaveze prema Osmanlijama, koje su uključivale plaćanje godišnjeg danka i redovno obavljanje vojnih dužnosti.

Prema legendi, put od njegovog rodnog Kruševca do Drenopolja srpski narod je posuo ružama. Među stotinama žena u haremu, Olivera je postala jedna od četiri zakonite sultanove supruge – kaduni. Međutim, s vremenom se između njih dvoje rodila ljubav. Prema postojećim izvorima, Olivera je bila "neobično lijepa i imala je veliki utjecaj na odanog Bajazita" i uspjela je "održati prvo mjesto u sultanovom haremu, a steći i održati ljubav bijesnog Bajazita" .

Svoje mjesto u haremu i sultanovo srce često je koristila da pomogne svom napaćenom narodu i državi. Sve vrijeme boravka u haremu Olivera je ostala u pravoslavnoj veri.

Nakon bitke kod Angore (Ankare) 1402. godine, gdje je tatarski emir Tamerlan nanio težak poraz Osmanlijama i zarobio sultana Bajazita, Oliver je također bio zarobljen. Prema osmanskom predanju, 8. marta 1403. godine, u tatarskom ropstvu, Bajazit je na kraju izvršio samoubistvo zbog sramote koja je naneta Oliveri. Olivera je puštena iz zatočeništva 1403. godine zahvaljujući misiji koju je njen brat Stefan Lazarević, sada despot, poslao Tamerlanu.

U Srbiju se vratila 1403. godine i nešto kasnije se trajno nastanila na dvoru svog brata despota Stefana u tadašnjoj prestonici Beogradu. Sve do njegove smrti bila mu je "vjerni saputnik, prijatelj i savjetnik, ohrabrivač i utješitelj". Često je putovala kod svoje sestre Jelene-Jele Balšić-Kosače u Dubrovnik, Zetu i Hercegovinu. U Dubrovniku je bila posebno srdačno primljena, jer je "Domina Despina" (kako su je Dubrovčani zvali) bila "časna dama krvi svijetlog despota i njegova dvora".

Princeza Olivera se više nije udavala i nije imala dece. Poslednji put se spominje u dokumentima iz 1443. Vjeruje se da je umrla nakon 1444. godine i ne zna se gdje je sahranjena.

Žrtvu princeze Olivere za spas naroda i otadžbine posle Kosovske bitke srpski narod je još za njenog života veoma cenio. Ona se smatrala žrtvom biblijskog karaktera, bogougodnom i Hristovom žrtvom, prinesenom iz slobode, ljubavi i poslušnosti svojoj porodici i očinstvu.