Jelenin sin ide u Ribnikar, a ona je prisustvovala sastanku SAVJETA RODITELJA gdje se pričalo o SPORNOJ SEANSI: Evo kako je DR RADULOVIĆ objasnila svoju metodu terapije

Sporna seansa koja se dogodila petog maja u OŠ "Vladilsav Ribnikar", dva dana posle stravične tragedije u ovoj školi u kojoj je stradalo devetoro đaka i čuvar obezbjeđenja Dragana Vlahovića, izazvala je sasvim oprečne reakcije javnosti.

Zašto se djeci puštala narodna muzika kako bi se "povezala sa dušama ubijene djece" i zbog čega je seansa organizovana bez dozvole roditelja? Jelena Radulović čiji sin ide u peti razred pomenute škole prisustvovala je sastanku Savjeta roditelja, sedmog maja, na kojem je bilo riječi o problematičnoj psihološkoj metodi. Doktorka koja je izvela seansu objasnila je tada svoj postupak.

Da se seansa dogodila, rekao je preksinoć u emisiji "Utisak nedelje" Slobodan Negić čija je kćerka Sofija Negić ubijena tog kobnog trećeg maja. Naglasio je da se sve dešavalo bez znanja roditelja kao i da su djeca nakon toga bila traumtaizovana.

Dr Ranka Radulović izjavila je da je u školu OŠ "Vladislav Ribnikar" poslata sa Klinike za psihijatriju UKCS, na kojoj radi, a po nalogu direktora i po zahtevu Ministarstva zdravlja, sa grupom iskusnih kolega. Njen cilj je bio pružanje prve psihijatrijske pomoći, deci, roditeljima i nastavnicima, kako je navela.

"Ta doktorka je prisustvovala prvom sastanku Savjeta roditelja, nakon stravičnog događaja. Sastanak je trajao jako dugo. Jedna mama čije dete ide u odeljenje VII/2 optužila ju je za tu seansu. Ona je probala da joj objasni, ali je ta majka prije toga napustila sednicu", priča za Žena rs Jelena Radulović i kaže da je majka sedmaka rekla tada isto što i Slobodan Negić preksinoć u "Utisku nedelje".

"Ta majka je tražila da joj se objasni kakva je to terapija da se djeci pušta narodna muzika da bi se ona povezala sa mrtvima. Dr Ranka, tada joj nisam znala ni ime, a sada znam kao svi, pokušala je da joj objasni nekoliko puta. Na kraju je i uspjela u tome, ali je objasnila nama ostalima, a bilo je 60, 70 ljudi na tom sastanku", dodaje naša sagovornica.

Šta je dr Ranka Radulović rekla o spornoj seansi

"Ispričala nam je tada da je zatekla grupu učenika sedmog dva koji su ušli u školu sa nastavnikom geografije da uzmu stvari koje su im ostale od srijede. Bilo je to predvečje. Zatekla ih je u hodniku, u blagom stanju panike i anksioznosti. Rekla je da ne bi bilo profesionalno da ih pusti takve iz škole. Ponudila im je da razgovaraju i sednu. Bilo je u tom momentu mnogo ljudi ispred škole, dosta medija, kamera... Djeca su ušla sa njom, ne znam tačno u koju prostoriju. Razgovarala je sa njima pet, šest minuta. Odgovarali su sa "da" i "ne". Bila u početku zatvorena u komunikaciji a onda su se oslobodila. Počeli su da prepričavaju silne detalje od tog jutra, trećeg maja- ko je šta obukao, jeo, kada su krenuli u školu, ko se sa kime sreo, ko je kada ušao u učionicu, ko je otvorio prozor, ko je htio da pobjegne sa časa istorije.

Došli su do momenta kada se desio strašan događaj. Pričali su o tim detaljima i djeca su počela da plaču. Ona im je rekla da se sjete lijepih trenutaka koje su proveli sa ubijenom djecom, svojim drugaricama i drugarima, sjetili su se Andrije Ćikića koji je volio da svira tu narodnu pjesmu čuvaru Draganu Vlahoviću (Andrija je jedno od devetoro ubijene djece, prim.a). U holu zgrade se inače nalazi pijanino, blizu mjesta gdje je Dragan uijvek stajao. Andrija je često na malim odmorima sedeo za tim pijaninom i svirao tu pjesmu, ne znam o kojoj numeri je riječ. Ona ih je pitala za tu pjesmu, pustili su muziku na Jutjubu i doktorka im je objasnila da se slušanjem te numere povezuju sa Andrijom koji više nije sa njima. Kako je nama ispričala, djeca su otišla u boljem stanju nego u kakvom su bila", priča nam Jelena i otkriva da su dr Ranku Radulović pojedini roditelji napali jer se sve dogodilo bez njihoovg znanja.

"Objasnila je da joj nije bila ni namjera ni želja da sprovede tu terapiju ali da je djecu zatekla u lošem stanju i da je mislila da im treba pružiti pomoć i podršku. Ona poslije toga više nije radila u školi, niti je bila angažovana u timu za pomoć i podršku, škola je tražila to, koliko ja znam", ističe.

"Pojedinim roditeljima smetao način komunkacije i psitup dr Radulović"

Jelena kaže da su na tom sastanku Savjeta roditelja prisustvovali i ljudi iz tima koji je škola oformirala, predstavnici Ministarstva prosvete, pisholozi, psihijatri, tim iz Klinike za neruologiju i psihijatriju za djecu i omladinu kao i nekoliko roditelja đaka iz sedmog dva koji su preživjeli masakr, ali da su nakon sat vremena otišli sa sastanka.

"Kada je majka sedmaka pitala o seansi, bila je uzavrela atmosfera. Bilo je čudno, to o narodnoj muzici je zvučalo čudno, kao što je zvučalo preksinoć kada je o tome pričao tata Sofije Negić. Uslijedila su zapitikivanja šta se desilo. Stekla sam utisak da je ta žena (dr Ranka Radulović) imala čudan način komuniciranja na sastanku. Došlo je do neke vrste konflikta između nje i određene grupe roditelja koji nisu imali toleranciju za njen pristup i način komunikacije, opisuje naša sagovornica.

"Trudim se da ne prenosim strah na dijete"

Sin Jelene Radulović ide u peti razred OŠ "Vladilsav Ribnikar". Dvadeset dan nakon stravičnog događaja ova majka kaže:

"Tragedija je neobjašnjiva i osjećam se loše i kao roditelj i kao član društva. Moje dijete nije bilo u školi kada se to desilo. Ali je naravno sve jako teško podneo. Postavio mi je milion i jedno pitanje na koje smo zajedno pokušali da damo odgovore. Pričali smo mnogo o tome. On je bio spreman da se vrati te srijede kada se škola otvorila za đake (nedelju dana nakon tragedije, prim.a), od juče su se vratili nastavnom planu, a ne samo razgovoru i sporadičnim aktivnostima. Kod deteta ne primijećujem nemir, uznemirenje. Trudim se da ne projektujem svoje strahove na njega. Naravno, svako dijete je specifično. Postoje djeca koja žele i koja ne žele da idu u školu, to razumemo i poštujemo. Svako traumu doživljava na svoj način. Treba pružati podršku svakome kome je to potrebno, a prije svega djeci".

Jelena smatra da je odluka Ministarstva prosvjete da se odgovor na pitanje o tome da li će dijete ići u školu ili ne donosi na strogo individualnom niovu, jedino ispravno rješenje.

(Žena Blic)