EVO KAKO IZGLEDA ŽIVOT MEDICINSKE SESTRE S BALKANA U NJEMAČKOJ: Sanja grcala u dugovima zbog kredita, tamo se PREPORODILA

Sanja Domezat iz Hrvatske, suočavajući se sa velikim finansijksim problemila, odlučila je da svojoj porodici obezbijedi bolje sutra.

Sanja Domazet, medicinska sestra iz Osjeka u Hrvtskoj odlučila je da u 48-oj promijeni život iz korijena i preseli se sa porodicom u Njemačku. Sve se odigralo prije šest godina, a ističe da iako joj nimalo nije bilo lako na početku, sada se preporodila.

Naglašava da se njena profesija izuzetno cijeni u inostranstvu, te da je sa plate od 780 evra prešla na zaradu od čak 3.000 eura. Radi na odjeljenu akutne psihijatrije za odrasle u bolnici u Minhenu, a prijo1e toga je 13 godina radila u KBC-u Osijek.

U Hrvatskoj se borila godinama sa kredizom u švajcarcima, što je bio i glavni razlog njene selidbe, jer više finansijski nije mogla da izdrži.

- Plata mi se kretala oko 800 eura, zavisno od broja noćnih smjena. To tada nije bilo dovoljno za život, a kamoli sada. S te sam plate otišla u Njemačku, gdje radim za 3-000 eura - kaže Sanja.

I dodaje da nije imala ni dovoljno novca da nastavi studije.

- Ja sam izvanredno studirala za medicinsku sestru i nisam imala dovoljno novca da platim još jednu godinu studija, pa sam zamolila bolnicu u kojoj sam radila da mi da pozajmicu kako bih platila rate školarine i izašla na ispite, no odbili su me.

Sa druge strane, poslije šest meseci rada u bolnici u Minhenu, zdravstvena ustanova joj je platila dvije godine usavršavanja. Jedina njezina obaveza bila je završiti školovanje i potpisati ugovor kojim se obvezuje da dvije godine neće dati otkaz.

Sada joj je krivo što ranije nije napravila ovaj korak, ali ne krije da joj je bilo u početku jako teško.

- Bilo mi je teško kada sam otišla. Imala sam 48 godina i dijete od 13 godina. Ipak, nikada se nisam pokajala što sam otišla i žao mi je što to nisam učinila puno ranije. Ja sam imala predznanje iz njemačkog jezika, pa mi je bilo malo lakše. Kćerka je u početku u školi pričala na engleskom jeziku, dok moj partner nije imao predznanje, ali je zato u roku od godinu dana usavršio jezik tako da sada može komunicirati s drugima.

Kaže da su stanarine preskupe, ali da su zato svi drugi troškovi puno manji nego u Hrvatskoj.

- Stanujem u predgrađu Minhena, gde su stanovi abnormalno skupi. Ja sam došla s kćerkom i partnerom, iznajmili smo trosoban stan od 80 kvadrata i plaćamo ga 1.400 eura mjesečno, u šta su uključeni grejanje i voda, a struja se posebno plaća.

Sanja otkriva da im ostane dosta novca kada plate sve račune.

- Ja imam platu 3.000 eura, a partner 1.800 eura, i nakon plaćanja stana i režija ostane nam jako puno novca. Ovde je sve, uključujući i hranu, puno jeftinije nego u Hrvatskoj.

Ističe da radi u fenomenalnom timu, gde nema omalovažavanja.

"Radimo u profesionalnom timu gde se svačije mišljenje jednako uvažava. Ovo je neki drugi, civilizovaniji svijet. Ko god da dođe biće prihvaćen ako je imalo voljan i vredan - kaže medicinska sestra.

I naglašava da je način rada u Nemačkoj drugačiji, ali da je psihički rasterećenija.

- U Njemačkoj je zakonom zabranjeno raditi u turnusu odnosno dnevnu smjenu od 7 do 19, pa sutradan noćnu od 19 do 7 i onda imati dva dana slobodna. U KBC-u sam uvijek radila u turnus smjenama i njih sam voljela, one mi ovde u Njemačkoj fale jer kada se sve zbroji, imate više slobodnih dana u mjesecu.

Bilo joj je potrebno dosta vremena da se navikne na sve promjene.

- Trebalo mi je vremena da se priviknem na njemačke smjene. Imaju jutarnju, popodnevnu i noćnu smjenu, te dežurstva koja su odlično plaćena. Jutarnja smena je od 6:30 do 15 sati, popodnevna od 12:45 do 20:45 i noćna od 21 do 6:30 - kaže Sanja i dodaje:

- Što se tiče samog rada, u Njemačkoj sam iscrpljenija i dajem preko sto posto od sebe, što je na poslu i traženo. Napornije je i teže uskladiti porodične obaveze i posao. Više sam pod stresom zbog putovanja na posao,jer je ovde čovjek aktivan od jutra do večeri bez obzira na svoje radno vrijeme. Ipak, na to gledam kao na zdravu iscrpljenost.

U Hrvatskoj je stalno birnula oko finansija i da li će imati dovoljno sredstava za svoju maloljetnu ćerku.

- U Hrvatskoj sam bila psihički iscrpljena i opterećena jer nisam imala dovoljno novca za egzistenciju i to me činilo jako nesrećnom. Ovde sam iscrpljena, ali znam da ću za to biti jako dobro plaćena i nemam više briga hoću li moći platiti neki račun, hoću li imati od čega dati svom djetetu za užinu i slično.

Financijska stabilnost i pogodni radni uslovi donijeli su mir njoj i njenoj porodici. Kaže i kako joj se ćerka odlično snašla.

- Ni od koga ovde nisam čula da je nezadovoljan i da se želi vratiti u Hrvatsku, a posebno onaj ko je došao s djecom, jer je sistem školovanja puno drugačiji. Veće su mogućnosti, sam kurikulum školovanja je puno jednostavniji, ne opterećuju djecu s raznoraznim glupostima kao kod nas i imaju znatno bolji prosperitet radnih mjesta nakon završetka školovanja.

Temo života je brz i naporan, ali za mlade imaju razne mogućnosti.

- Tempo života je takav da uveče kada dođete kući nemate volje s nekim se nalaziti i izlaziti napolje. Ipak, za mlade ima jako puno događanja i kćerka mi ovde živi punim plućima. Ni u jednom trenutku se nismo osjećali kao stranci. Niti smo bili diskrimisani, niti smo prošli mobing - priča Sanja.

Ipak, kaže da su po stručnosti, znanju, mobilnosti i fleksibilnosti hrvatske medicinske sestre i doktori daleko iznad njemačkih, a smatra da ih je tomu naučila nužda.

- Naučili smo delovati u neimaštini. Hrvatski doktori koji su došli raditi u Njemačku puno su stručniji i imaju puno više znanja nego njemački, a isto vredi i za medicinske sestre. Bilo koja medicinska sestra iz Hrvatske nadmašiće njemačku po znanju, brzini i organizaciji - zaključila je Sanja.