Druge se djevojčice igraju sa plišanim medama, ali njoj je to poklon za vjeridbu

Rukayya drži plišanog medvjeda u rukama, ali za ovu 14-godišnju djevojčicu on više nije igračka, već vjerenički poklon. Za mjesec dana će se udati za čovjeka koga ne poznaje.

Kaže da joj je otac u zatvoru u Siriji. Ona sama je s majkom izbjegla u Liban, gdje dijele sobičak u izbjegličkom kampu u Dolini Beka. Njena majka kaže da nije željela da joj se kćerka uda tako rano, ali da nema drugog izbora zbog teške finansijske situacije.

Rukayya nije izuzetak. Prema podacima organizacija za ljudska prava, hiljade djevojčica izbjeglih iz Sirije prisilno se udaju u Libanu. Roditelji nemaju novca za hranu, odjeću i izdržavanje svojih kćeri. Udaju ih da bi hranile jedna usta manje.

U Libanu je za sklapanje braka dovoljna saglasnost islamskog sveštenog lica. Prema podacima UNICEF-a, bilo je slučajeva udaje djevojčica od svega devet godina, dok većina maloljetnih mladi ima između 13 i 17 godina.
 
Humanitarne organizacije upozoravaju na posljedice: zabilježeni su slučajevi silovanja u braku, osim toga, većina djevojčica zatrudni već sa 13 ili 14 godina - što je u nepovoljnim životnim uslovima u izbjegličkim logorima povezano sa značajnim opasnostima po zdravlje budućih majki.

Većina muževa brani svojim maloljetnim ženama da idu u školu. UNICEF upozorava da se na taj način stvara “izgubljena generacija”. Procjenjuje se da svega 20 posto od oko 500.000 sirijske djece izbjeglica u Libanu redovno pohađa nastavu.

Malo je djevojčica koje su prodorne poput Waad. Trinaestogodišnjakinju su prije osam mjeseci prisilno udali, ali ona je odlučila da se razvede. Želi da se vrati u svoju porodicu i sama brine o sebi. Zbog toga je počela da radi u polju u Dolini Beka, za oko četiri eura dnevno.

(Spiegel.de/Foto: Laura Aggio Caldon)