DJEČAK UBICA JE NEKOLIKO PUTA GLEDAO OVAJ FILM, evo o čemu on govori: Navodno je ovdje dobio ideju

K. K. je navodno inspiraciju za jeziv zločin pronašao u dokumentarcu kojeg je gledao nekoliko puta pa je sopstvenu majku poistovjetio sa majkom zločinca

Tokom prvih razgovora socijalne službe sa K.K. (14), dječakom koji je počinio jeziv zločin u školi na Vračaru, saznajemo da je on bio oduševljen kriminalističkim serijama, ali i dokumentarcima o masovnim ubistvima koje je gledao po nekoliko puta, saznaje Kurir.

Prema izvorima on je po nekoliko puta gledao film "Američka tragedija", u kom se prikazuje kako majke žrtava pate, ali i kako majka ubice pati zbog onoga što je njeno dijete počinilo. K.K je čak u jednom momentu i rekao da je htio da majke njegovih drugara pate, kao i njegova majka, Kurir nezvanično saznaje.

O čemu se radi u dokumentarcu "Američka tragedija"?

Prije 24 godine, 20. aprila 1999. godine, dvoje maturanata upalo je u srednju školu "Columbine High" i ubilo 13 ljudi. Ubice, Erik Haris i Dilan Klibold, potom su izvršili samoubistvo.

Ovaj događaj označio je nagli porast pucnjave u školama i bilo je mnogo pitanja nakon masakra, od kojih su se neka ticala i roditelja ubica. Kako su mogli da propuste da njihova djeca planiraju napad? Ovaj dokumentarac pokušao je da odgovori na neka od takvih pitanja - u fokusu je Sju Klibold, majka jednog od ubica - Dilana. Uporedu se preispituje koje su to lekcije koje je Amerikanci trebalo da nauče iz ove tragedije.

"Tih prvih mjeseci, bila sam toliko zbunjena i toliko mi je bilo slomljeno srce, i nisam osjećala nikakvu krivicu jer sam jednostavno pokušavala da shvatim šta se desilo, kako je moj sin došao tamo, jer sam zaista uglavnom poricala da je uopšte bio tamo. Zato što Dilan koga sam voljela i poznavala ne bi uradio tako nešto. Bio je ljubazan i zabavan. Nisam osjećala krivicu, samo mi je srce bilo slomljeno, i osjećala sam poniženje i teror zbog sve te mržnje koja se svalila nas", ispričala je Sju 20 godina nakon nemilog zločina, piše Žena.

"Ono što sam saznala iz škonatnog izvještaja policije je da je sve bilo planirano, da je on bio voljan učesnik, da je njihov cilj bio da ubiju sve u školi. Sjećam se da sam se tada fizički razboljela. Sjećam se da sam ustala i pokušala da odlučim treba li da istrčim iz policijske stanice ili ne. Bilo je to zaista... Stavilo me je u režim letenja. Jedva sam mogla da podnesem ono što sam čula, Tako da je to bio šok i to me je navelo da srušim sve za šta se do tada držala i otpočnem proces tugovanja iz početka. Zato što su ljudi mog sina zvali čudovišten, i po prvi put sam shvatila koliko je to što je uradio zaista bilo monstruozno", dodala je.

Sju se osvrnula i na to da je pogrešno kriviti samo jedan faktor za ovakve tragedije.

"Tokom godina sam shvatila da ako želimo da razumijemo kako se ovakve tragedije dešavaju, nikada ne možemo da kažemo da je to zbog jedne stvari. Nije zbog maltretiranja, video igara, psihijatrijskih lijekova. Nikada se ne radi o jednoj stvari. Ne moramo da predvidimo ko će da počini neku vrstu nasilja, ali svakako možemo da to da spriječimo - na primjer, školske ubice su veoma često suicidne. I moj sin, a to sam saznala poslije smrti njegove, bio je suicidan i pisao je o tome. Da smo mogli da se pozabavimo njegovim idejama o tome, zaista vjerujem da bismo mogli da spriječimo umiješanost u tragediju", rekla je ona.