Gorak je hljeb gastarbajterski

Ispovijesti
Gorak je hljeb gastarbajterski
"Kreneš iz Srbije u potrazi za boljim životom i skrasiš se negdje na zapadu. Prije polaska istreseš svu ljutinu na Srbiju zbog svog odlaska tek toliko da bi ti bilo lakše da odeš. Tamo na zapadu skrasiš se u nekom stanu od 40-50m2, pronađeš posao 50 km daleko, ustaješ u 05.00 vraćaš se nazad u 17.00.

"Kreneš iz Srbije u potrazi za boljim životom i skrasiš se negdje na zapadu. Prije polaska istreseš svu ljutinu na Srbiju zbog svog odlaska tek toliko da bi ti bilo lakše da odeš. Tamo na zapadu skrasiš se u nekom stanu od 40-50m2, pronađeš posao 50 km daleko, ustaješ u 05.00 vraćaš se nazad u 17.00.

Plata fina ali se ne može puno trošiti jer tu si da zaradiš i da uštediš. Nema kafana, društva, pečenja i dolazaka kući poslije 23.00. U krevet se ide najkasnije u 21.00. godine lete a ti to ne primijetiš jer ti stanje na bankovnom računu kaže da si na pravom putu.

Vidiš kako drugi grade u onoj Srbiji na koju si bio ljut pa i ti za njima. Na zapadu radiš u Srbiji gradiš a kad gradiš onda je para uvijek malo pa se mora s vremena na vrijeme i vikendom raditi. Plate pošteno, govora nema. Jedva čekaš 25 dana godišnjeg da odeš do domovine da završiš još nešto oko kuće i dogovoriš s majstorima nove poslove. Godišnji prođe, moraš nazad u 50m2 ali nije problem, naviklo se. Godine lete, kuća u Srbiji sve veća i ljepša a tebe sve manje u istoj. Ove godine nećeš nigdje ići trošak je veliki a konto se taman ispraznio.

Djeca više u Srbiju i ne idu jer slabo koga tamo poznaju a i šta će u Srbiji kad su baba i deda umrli. I dalje vrijedno radiš jer treba šta imati kad se u penziju ode a i ta penzija vrlo brzo stigne, brže nego sto si ikad mislio. Eto te kao penzionera nazad u Srbiju u svoju vilu da konačno počneš živjeti tim boljim i ljepšim životom ali te malo strah jer osjetiš da nešto oko srca preskače. Ostalo je još nekoliko zdravstveno neizvjesnih godina a na tebi starom teret održavanja 400m2 prelijepe vile.

Misliš onako da se utješiš :"Kad nisam ja uživao, uživa će barem djeca". A djeca, već odrasli poslovni ljudi bez neke jake povezanosti sa Srbijom nemaju kud nego vilu staviti u oglase kada posahranjuju roditelje... Tu se i završava priča o potrazi za boljim i ljepšim životom.

Tamo negdje na hladnom zapadu, negdje u nekim Frankfurtima, Kopenhagenima, Briselima, Berlinima, Lucernima, Ofenbahima...... Ostaće vila kao uspomena na jednog tatu i mamu a u vili novi vlasnik, onaj koji nije iz Srbije mrdnuo… ",

Ne propustite