OSTAĆE VILA KAO USPOMENA NA MAMU I TATU: Tužna ispovijest gastarbajtera: Ovdje se i završava priča o potrazi za boljim životom
Svako ko ode iz svoje domovine preko granice, trbuhom za kruhom, u nekom trenutku života razmišlja o povratku ili mu pak nostalgija ne da mira. Samo oni koji su to iskusili znaju kakav je to osjećaj.
Međutim, sada se na društvenim mrežama pojavila objava o priči gastarbajtera koja je vrlo brzo postala viralna, širi se na sve strane i nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Autor je za sada nepoznat, ali ove riječi su svakog dirnule.
Niz objava prenosimo u cijelosti:
"Kreneš iz Srbije u potrazi za boljim životom i skrasiš se negdje na zapadu. Prije polaska istreseš svu ljutinu na Srbiju zbog svog odlaska tek toliko da bi ti bilo lakše da odeš. Tamo na zapadu skrasiš se u nekom stanu od 40-50m2, pronađeš posao 50 km daleko, ustaješ u 05.00 vraćaš se nazad u 17.00.
Plata fina ali se ne može puno trošiti jer tu si da zaradiš i da uštediš. Nema kafana, društva, pečenja i dolazaka kući poslije 23.00. U krevet se ide najkasnije u 21.00. godine lete a ti to ne primijetiš jer ti stanje na bankovnom računu kaže da si na pravom putu.
Vidiš kako drugi grade u onoj Srbiji na koju si bio ljut pa i ti za njima. Na zapadu radiš u Srbiji gradiš a kad gradiš onda je para uvijek malo pa se mora s vremena na vrijeme i vikendom raditi. Plate pošteno, govora nema. Jedva čekaš 25 dana godišnjeg da odeš do domovine da završiš još nešto oko kuće i dogovoriš s majstorima nove poslove. Godišnji prođe, moraš nazad u 50m2 ali nije problem, naviklo se. Godine lete, kuća u Srbiji sve veća i ljepša a tebe sve manje u istoj. Ove godine nećeš nigdje ići trošak je veliki a konto se taman ispraznio.
Djeca više u Srbiju i ne idu jer slabo koga tamo poznaju a i šta će u Srbiji kad su baba i deda umrli. I dalje vrijedno radiš jer treba šta imati kad se u penziju ode a i ta penzija vrlo brzo stigne, brže nego sto si ikad mislio. Eto te kao penzionera nazad u Srbiju u svoju vilu da konačno počneš živjeti tim boljim i ljepšim životom ali te malo strah jer osjetiš da nešto oko srca preskače. Ostalo je još nekoliko zdravstveno neizvjesnih godina a na tebi starom teret održavanja 400m2 prelijepe vile.
Misliš onako da se utješiš :"Kad nisam ja uživao, uživat će barem djeca". A djeca, već odrasli poslovni ljudi bez neke jake povezanosti sa Srbijom nemaju kud nego vilu staviti u oglase kada posahranjuju roditelje... Tu se i završava priča o potrazi za boljim i ljepšim životom.
Tamo negdje na hladnom zapadu, negdje u nekim Frankfurtima, Kopenhagenima, Briselima, Berlinima, Lucernima, Ofenbahima...... Ostaće vila kao uspomena na jednog tatu i mamu a u vili novi vlasnik, onaj koji nije iz Srbije mrdnuo… ", piše u ovoj objavi koja je na društvenim mrežama izazvala lavinu komentara.
"U svakom trenutku možete znati koliko imate novca ali ne koliko imate vremena u životu. Život je da se živi a ne da se robuje kvadratima i materijalnim stvarima. Dok to Balkanci u dijaspori shvate..možda se nešto promijeni kod njih. A do tad..kao u ovom tekstu", "Žalosno ali istinito", "Praviš kuću, vilu, da komšiluk vidi kako si bogat, ma bitno je da je kuća veća od komšijine kuće, onda jednog dana nasljednici prodaju, kome treba kuća tamo u nekoj selendri daleko od grada", neki su od komentara ispod ove objave.
(Kurir.rs)