Heroj i Kazanova: Za njim su patile žene širom Balkana

Stan Nadežde Žunjić (65) izgleda kao muzej ordenja, crno-bijelih fotografija i vojničkih sablji, a dragocijen kožni album za slike krije razlog ovakvih dekoracija. Na porodičnom stablu ove žene vjerovatno bi i drvo nosilo uniformu.

Nedavno je priča o njenom pretku privukla veliku pažnju. Zbog nje svake godine i dan danas zvoni telefon u jednoj beogradskoj kafani.

Heroj odbrane Beograda Miloš Žunjić zvani Kazanova bio je najmlađi brat njenog djede, takođe narodnog heroja koji je bio jedan od 1.300 kaplara. Kada otvori album da nam pokaže Miloševe slike, iz starih korica ispadaju fotografije i pisma ljepotica iz čitavog svijeta.
 
- Miloš je bio veliki Kazanova ili što danas vole da kažu šmeker. Imao je dva metra i uvijek bio besprekorno sređen. Pisale su mu žene iz čitave zemlje. Neka Ika sa Avale, ljepotice iz Novog Sada, a ovdje za njim čak iz Italije tuguje izvjesna Belučija, nisam sigurna kako se ovo čita - pokazuje nam žena kalendar ispisan drhtavom rukom potištene dame, piše 24sata.rs.

 
"Miloše, srećna ti ova Nova 1939. Molim te da me voliš bar malo više, s obzirom na to tvoje drveno srce", napisala je Italijanka nestašnom pilotu.

Nadežda se prisjeća da su Miloša svi uvijek opisivali kao veselog čovjeka.
 
- Bio je pravi kicoš. I u avion je ulazio kao da ide na bal, ispeglan i sređen. Voleo je žene i one su voljele njega. Kažu da je imao glas koji odmah zove na prisnost - sa ponosom priča žena koja je njegov posljednji živi potomak.
 
Još od malih nogu pilot Žunjić je, pričalo se u porodici, bio nestašan.
 
- Rastao je u Valjevu i kao mali naleteo na austrougarskog vojnika. Gađao ga je mastionicom i pogodio ga. Pobjegao je koliko su ga noge nosile i sakrio se kod bake. Takav je bio cijeli život. Hrabar i šeretski ponosit - kaže baka.
 
- Žene su ga jurile gdje god da je otišao. Tako ga je jednom neka Seka, Novosađanka, proganjala i na aerodromu. Tražila ga je, a kada su Milošu ispričali da ga je 'posjetila neka sa korzoa' rekao je da sada nema vremena za nju. Vojska i letenje su mu bili bitniji. Znate, malo mi je i žao tih djevojaka. Tako je to u ljubavi, nekada ljepotice padnu na zvijer - šali se žena.
 
Ipak, rat je tih godina odnio šalu. Žunjića, tek unapređenog kapetana druge klase iz Mostara hitno su poslali u odbranu Beograda.